Položaj diplomacije u hrvatskom pravnom sustavu razmatra se na više razina. Temeljne odredbe kojima je omogućen daljnji razvoj kodifikacije vanjskih poslova i diplomacije unesene su u prvi Ustav Republike Hrvatske, donesen 22. prosinca 1990. godine. Na osnovu i u skladu sa danim ovlastima, 1991. godine, donesen je i prvi zakon koji je uređivao područje diplomacije pod nazivom Zakon o inozemnim poslovima (danas: Zakon o vanjskim poslovima). Navedeni Zakon, protekom godina i u skladu sa novonastalim situacijama, mijenjan je i dopunjavan kako bi pružio primjeren oslonac diplomaciji, a putem njega dodijeljene su ovlasti za donošenje podzakonskih propisa kojima će se detaljnije regulirati pojedina područja. Važan položaj imaju i Bečka konvencija o diplomatskim odnosima i Bečka konvencija o konzularnim odnosima na čije odredbe se u velikoj mjeri poziva i Zakon o vanjskim poslovima. Nužno je da diplomacija bude spremna odgovoriti na brze promjene u međunarodnom okruženju i da svojim kapacitetima može zastupati interese Republike Hrvatske u organizacijama kojih je članica. Iz tog razloga donesen je Strateški plan Ministarstva vanjskih i europskih poslova za razdoblje 2017. - 2019., koji je kasnije izmijenjen i dopunjen, a u kojem su definirani vizija, misija i ciljevi Ministarstva vanjskih i europskih poslova.