Prema demografskim pokazateljima jedan od najvažnijih procesa koji danas obilježava stanovništvo Europske unije, ali i Republike Hrvatske jest demografsko starenje, odnosno povećanje udjela starijih osoba u ukupnom stanovništvu. Uz to se i produljuje životni vijek, dok zakonske odredbe i dalje uglavnom propisuju dob od 65 godina kao uvjet za stjecanje prava na starosnu mirovinu. U takvim okolnostima, za osiguranje stabilnosti mirovinskog sustava i javnih financija, bit će potrebno pomicanje dobne granice za obvezno umirovljenje kako bi se radnike što duže zadržalo na tržištu rada. U takvim uvjetima aktualizira se pitanje diskriminacije temeljem dobi u radnom odnosu. Štoviše, brojna istraživanja pokazuju kako je danas diskriminacija temeljem dobi najučestaliji oblik diskriminacije. Stoga se u radu prikazuje kako je pravno regulirana zabrana dobne diskriminacije u radnom odnosu u kontekstu antidiskriminacijskog prava Europske unije te hrvatskog antidiskriminacijskog prava uz prikaz relevantne sudske prakse Europskog suda pravde u Luksemburgu i hrvatskih sudova.