Ovaj se rad bavi položajem mlađih punoljetnika u hrvatskom kaznenom pravu, odnosno počiniteljima kaznenih djela koji su navršili osamnaest godina, ali nisu navršili dvadeset i jednu godinu života. Na njih se primjenjuje opće kazneno pravo, odnosno Kazneni zakon, uz mogućnost primjene maloljetničkih sankcija, pod određenim uvjetima koji se moraju ispuniti. U postupku protiv mlađih punoljetnika sudi vijeće za mladež, koje mora primjenjivati određene odredbe Zakona o sudovima za mladež, kojima se položaj mlađeg punoljetnika poboljšava u odnosu na strogo formalni postupak prema punoljetnim počiniteljima. U radu će biti obrađeni uvjeti pod kojima sud može izreći maloljetničku sankciju punoljetnom počinitelju, način izvršavanja kazne maloljetničkog zatvora i kazne zatvora, kao najtežih kazni koje se mogu izreći mlađim punoljetnicima, kao i mogućnosti državnog odvjetnika za obustavu kaznenog progona u skladu s načelom svrhovitosti, koje se često primjenjuje u postupcima prema maloljetnicima. Rad će također prikazati i najčešća kaznena djela koja čine mlađi punoljetnici te statističke podatke o izricanim sankcijama. Rad ističe važnost medijacije u okviru izvansudske nagodbe u predmetima protiv mlađih punoljetnika kao jedne od alternativa kaznenom postupku.