Pokušat ću dati odgovor zašto i koliko dugo bismo se morali pokoravati zakonima, bezuvjetno ili ne, kroz analizu legitimiteta vlasti kroz tri faze: teorijsku, statičku i dinamičku. Prva faza postavlja teorijsku osnovu u kojoj se zastupa stajalište da je vlast opravdana ako proizlazi iz naroda. Kako je previše pojedinaca unutar nacije da bi svaki od njih direktno obnašao vlast, biramo između sebe osobe koje će za nas vršiti vlast. Nakon što je uspostavljena osnova narodnog suvereniteta, odgovor se nastavlja u drugoj fazi. Postavljamo pravila igre prema kojima biramo vlast, gdje između naroda i vlasti stoji izborni sustav i političke stranke kao kanal koji ih spaja. Kao statičku dimenziju gledamo presjek tog kanala, njegov značaj te posljedice. U cilju održavanja legitimiteta ponuđenog od demokracije te nastavka prava vladanja izabranih, izborni sustav mora polučiti takav rezultat da stvoreno predstavničko tijelo diše reprezentativnim i proporcionalnim karakterom. Tijelo stvoreno sukladno navedenim načelima smatra se legitimnim za daljnji rad. Dobiveni mandat daljnje se opravdava kroz dinamičku dimenziju legitimiteta vlasti u kojoj predstavničko tijelo svojim djelovanjem mora opravdati dobiveni mandat prava predstavljanja i prava donošenja zakona koji obvezuju narod kako bi zadržao legitimitet. Osim toga, on produljuje taj legitimitet i povjerenje Vladi kao dijelu izvršne vlasti i koji joj putem instituta odgovornosti taj legitimitet može oduzeti. Ovisno o uspješnosti pravedne i istinite kontrole Vlade te ostalih funkcija, ova faza potvrđuje ili oduzima legitimitet predstavničkom tijelu stečenom kroz izbore. U Republici Hrvatskoj prva faza legitimiteta jest opravdana. Društvo stoji na načelima narodnog suvereniteta i demokracije te prihvaća ideju o vlasti koja proizlazi iz naroda. Prirodni nastavak na tu osnovu je višestranačje te postojanje izbora predstavnika, međutim, kako je u podlozi stvaranja predstavničkog tijela reprezentativnost, a izborni sustav koji se provodi ne donosi takve rezultate, legitimitet nije opravdan. Ali kako je očito teško postići izborni sustav koji bi davao razmjerne rezultate te zrcalno preslikavao volju narodu, legitimitet je oslabljen, ali se smatra da još uvijek egzistira jer i najbolje ustrojstvo ne mora realizirati savršen sustav. U trećoj fazi on ponovno može biti osnažen ili oduzet. Kroz dinamičku dimenziju provjere legitimiteta promatra se rad Sabora, njegove zakonodavne i kontrolne funkcije te odnos s Vladom. Što se tiče zakonodavne funkcije zbog načina raspravljanja tj. neraspravljanja i načina glasovanja legitmitet nije opravdan jer se ne vode dobrobiti građana, nego egoističnim i privatnim interesima. Sve do sada kontrolna funkcija nije ni postojala pa iako trenutno imamo situaciju u kojoj je po prvi puta Sabor ojačao i Vladi uskratio povjerenje, zbog dugogodišnjeg lošeg rada Sabora smatram da je legitimitet u dinamičkoj fazi provjere legitimiteta vlasti posve oduzet.