Jamstvo je jedan od oblika osobnog (personalnog) osiguranja ispunjenja obveza. Nastaje na temelju zakona ili na temelju pravnog posla. U radu se obrađuje ugovorno jamstvo, koje nastaje sklapanjem ugovora o jamstvu između vjerovnika i jamca jamac se obvezuje vjerovniku da će mu ispuniti valjanu i dospjelu obvezu glavnog dužnika, ako je glavni dužnik sam ne ispuni. Bitni sastojci tog ugovora su naznaka osobe vjerovnika, glavnog dužnika, jamca, te dug kojeg se ispunjenje osigurava ugovorom. Izjava o jamstvu mora biti dana u pisanom obliku. Jamac mora biti potpuno poslovno sposoban, vjerovnik može biti i bez potpune poslovne sposobnosti, a za obveze poslovno nesposobne osobe jamac odgovara kao za poslovno sposobnu osobu, uz mogućnost pobijanja ugovora o jamstvu zbog ispričive mane volje u pogledu poslovne sposobnosti glavnog dužnika. Glavna dva obilježja ugovora o jamstvu su akcesornost (uska vezanost obveze jamca uz obvezu glavnog dužnika) i supsidijarnost (vjerovnik se obraća jamcu tek kad se nije uspio namiriti od glavnog dužnika). Oba obilježja trpe određene iznimke. Jamčiti se može za strogo osobne, solidarne, naturalne, uvjetne, buduće, kumulativne, alternativne i fakultativne obveze, a u svakom slučaju do visine obveze glavnog dužnika. Naknadno povećanje opsega obveze moguće je zbog zakašnjenja, odnosno krivnje glavnog dužnika. Iako se obveza jamca smanjuje ako se smanji obveza glavnog dužnika, do toga neće doći u slučaju stečaja nad glavnim dužnikom i uslijed nasljeđivanja (dvije iznimke akcesornosti). Oblici jamstva su redovito jamstvo (akcesornost i supsidijarnost kao glavne odlike), solidarno jamstvo (jamac platac, izostanak supsidijarnosti, važno razgraničiti od pasivne solidarne odgovornosti), podjamstvo (jamčev jamac), sujamstvo (više jamaca jamči za istu obvezu, solidarna odgovornost), jamstvo za naknadu štete (sklapaju jamac i jamac za naknadu štete, za slučaj da se jamac ne uspije regresirati od glavnog dužnika). Vjerovnik ima određene obveze prema jamcu (obavještavanje o zakašnjenju glavnog dužnika), a može mu se obratiti nakon neuspješnog pokušaja namirenja od glavnog dužnika. Iznimke supsidijarnosti su solidarno jamstvo, situacija kad glavni dužnik ne raspolaže sredstvima pogodnim za ispunjenje obveze, situacija kad glavni dužnik padne pod stečaj tad se vjerovnik može odmah obratiti jamcu. Jamac ima pravo isticanja svih prigovora vjerovniku koje može istaknuti i glavni dužnik (osim strogo osobnih), te i on sam, a ispunjenjem obveze prelazi u pravni položaj vjerovnika (zakonska personalna subrogacija) te stječe sva prava koja je vjerovnik imao prema glavnom dužniku. Može od glavnog dužnika zahtijevati regres svega što je ispunio u ime ispunjenja obveze s kamatama od dana isplate, zateznim kamatama, troškovima u slučaju spora od trenutka obavještavanja glavnog dužnika o sporu, naknadom štete, a glavni dužnik može mu isticati sve prigovore koje je mogao isticati i vjerovniku. Jamstvo prestaje ispunjenjem obveze, prestankom obveze glavnog dužnika, poništenjem ugovora o jamstvu, otkazom ugovora o jamstvu, sjedinjenjem, promjenom osobe glavnog dužnika bez pristanka jamca, propustom vjerovnika da na jamčev poziv zahtijeva ispunjenje od glavnog dužnika, vjerovnikovim odbijanjem jamčevog ispunjenja obveze. Zastarijevanjem glavne obveze zastarijeva i jamčeva obveza, a najkasnije dvije godine od dana dospjelosti (osim kod solidarnog jamstva kod kojeg nema ograničenja od dvije godine). Odricanje i zastoj zastare od strane glavnog dužnika nema učinka prema jamcu.