Današnja slika ljudskih prava u Hrvatskoj ponajprije je reflekcija egzistencijalnih problema društva ali i nestabilnih kretnji na razini vladajućih, što je rezultiralo ponovljenim parlamentarnim izborima tek nešto manje od godine dana nakon redovnih. U javnom prostoru nedostaje dijaloga i izražava se netrpeljivost prema manjinama te se zaoštrava politika prema organizacijama civilnog društva koje su izložene financijskom, a neovisne institucije političkom pritisku. Posljedično ovakvim događanjima, zakonodavna aktivnost Vlade u prethodnoj godini bila je vrlo oskudna, zbog čega je izostalo i razvijanje javnih politika i rad na strateškim dokumentima, pa tako i na onima koji se odnose na zaštitu ljudskih prava. Tako je primjerice, u 2016. godini izostalo donošenje “Nacionalnog plana za borbu protiv diskriminacije” strateškog instrumenta za provođenje antidiskriminacijske politike kojim Vlada Republike Hrvatske na temelju analize stanja postavlja prioritete i ciljeve za izgradnju cjelovitog sustava suzbijanja diskriminacije i zaštite od iste. Nacrt tog plana, koji je u lipnju 2016. prošao javno savjetovanje i trebao biti usvojen do kraja godine, Vlada je odbacila i odlučila izraditi novi, što je izazvalo burnu raspravu u javnosti i reakcije udruga civilnog društva koje su sudjelovale u njegovoj izradi. Burna rasprava oko izrade strateškog dokumenta za suzbijanje diskriminacije, posljednje je, u nizu nasrtaja na temeljna ljudska prava kakvih je u Hrvatskoj sve više. Porast diskriminacije vidljiv je u mnogim društvenim segmentima, pa se tako Hrvatska suočava i sa porastom diskriminacije na etničkoj osnovi, kako potvrđuju istraživanja i sudska praksa, a najizloženiji su joj pripadnici srpske i romske nacionalne manjine. Osim toga, tvz. Izbjeglička kriza koja je 2015. godine pogodila Europu dodatno je problematizirala pitanje zaštite ljudskih prava, obzirom da ju je Hrvatska, kao i mnoge Europske zemlje, dočekala nespremna, bez konkretnih rješenja pitanja zbrinjavanja izbjeglica koje su ostale na ovom području. Broj tražitelja azila u posljednih dvije godine u Hrvatskoj se znatno povećao ali povećao se i broj odbijenih zahtjeva za međunarodnu zaštitu izbjeglicama iz Sirije i Iraka na temelju "sigurnosne zapreke", odnosno negativnog mišljenja obavještajne službe, kako upozoravaju udruge civilnog društva. Ovo su samo pojedine problematične točke u pitanju zaštite ljudskih prava i suzbijanja diskriminacije u Hrvatskoj koje su trenutačno napotenciranije, međutim, diskriminacija je prisutna u svim sferama društva u Hrvatskoj danas. U ovom radu pruža se osnovni pregled antidiskriminacijskog prava i njegovog razvoja u Europskoj uniji i Hrvatskoj kao njezinoj članici te se potanje obrađuju područja u kojima je diskriminacija u Hrvatskoj trenutno najvidljivija i koja predstavljaju velike izazove u praksi, u borbi za jednaka prava i suzbijanje diskriminacije.