Bankovni ugovori su dvostrano obvezujući pravni poslovi koje banke sklapaju sa svojim klijentima i drugim subjektima, te njima uređuju međusobna prava i obveze, a koji su uređeni pretežito pravilima obveznog prava. Najrasprostranjeniji bankovni ugovor je ugovor o kreditu. Ugovorom o kreditu banka se obvezuje korisniku kredita staviti na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, na određeno ili neodređeno vrijeme, za neku namjenu ili bez utvrđene namjene, a korisnik se obvezuje banci plaćati ugovorene kamate i iskorišteni iznos novca vratiti u vrijeme i na način kako je ugovoreno. ZOO navodi bitne sastojke ugovora o kreditu, a to su: iznos, uvjeti davanja, korištenja i vraćanja kredita. Sadržaj ugovora o kreditu u velikoj mjeri ovisi o vrsti kredita. Zakonodavac navodi samo neke vrste kredita. Uz to, poslovna praksa je stvorila brojne nove vrste kredita koji su zadovoljili potrebe domaćeg i međunarodnog tržišta. Ugovor o kreditu prestaje prema općim pravilima obveznog prava, ali su u ZOO-u predviđena 2 specifična načina prestanka ugovora o kreditu. To su otkaz ugovora te raskid ugovora i vraćanje kredita prije roka. U radu se proučava i pravo potrošača na prijevremenu otplatu kredita kao jedan od instituta kojima se nastoji povisiti stupanj zaštite potrošača u okviru potrošačkog kreditiranja. Kreditni rizik je specifična vrsta rizika koji nastaje ulaganjem novčanih sredstava u financijske plasmane (npr. kredit, garancija, akreditiv, faktoring). Sastoji se od opasnosti da se uložena sredstva neće vratiti u cijelosti, odnosno da se neće vratiti planiranom dinamikom. U praksi razlikujemo osigurane i neosigurane kredite. Neosigurani krediti su veliki rizik za kreditora, koji odobrava određena sredstva uz preuzimanje obveze korisnika na njihov povrat, a bez posebnog osiguranja.