Razlikujemo vanjska i unutarnja obojenja zubi. Materijali koje koristimo za njihovo izbjeljivanje su vodikov i karbamidov peroksid koji procesom oksidacije oslobađaju aktivni kisik. Postoji nekoliko tehnika izbjeljivanja zubi – izbjeljivanje vitalnih zubi u ordinaciji i kod kuće te izbjeljivanje avitalnih zubi – koje se mogu kombinirati kako bismo dobili optimalan rezultat. Komplikacije se mogu javiti na zubima i sluznici usne šupljine. Na sluznici možemo vidjeti kemijske opekotine i ulceracije dok zubi mogu postati osjetljivi ili može doći do nekroze zubne pulpe vitalnih zubi. Najozbiljnija komplikacija je resorpcija korijena koja dovodi do gubitka zuba. Ovisno o tome koje su indikacije i tehnike izbjeljivanja zubi, koriste se različite koncentracije karbamidovog, odnosno vodikovog peroksida koje se tako dijele u dvije skupine – kozmetički i medicinski proizvodi. Prema Direktivi Europske unije (2011/84/EU), kozmetičkim se proizvodima smatraju oni koji sadrže od 0,1 do 6 % oslobođenog vodikovog peroksida i smiju ih koristiti jedino stomatolozi, odnosno pacijenti pod njihovim nadzorom u svrhu uljepšavanja. Također, određena je i donja dobna granica za izbjeljivanje zubi i ona iznosi 18 godina. Nadalje, tom se Direktivom također definirala i koncentracija vodikovog peroksida koja se može kupiti u slobodnoj prodaji (paste za zube, tekućine za ispiranje usta i sl.) i ona iznosi do 0,1 %. Međutim, ovaj se propis ne bavi pitanjem proizvoda koji sadrže više od 6 % vodikovog peroksida. Oni su svrstani u skupinu medicinskih proizvoda i za njih vrijedi propis 93/42/EEZ iz 1993. godine koji tako definira njihovo korištenje u dijagnostičke i preventivne postupke te praćenje i liječenje bolesti.