Zbog sve većeg porasta potražnje aluminijskih proizvoda javlja se globalni problem zbrinjavanja velikih količina crvenog mulja, koji nastaje kao nusprodukt pri proizvodnji glinice Bayerovim postupkom. Ekološki problemi vezani uz odlaganje crvenog mulja su njegov visoki pH, mogućnost prodiranja lužine, teških metala i radionuklida u tlo i podzemne vode; emisije čestica crvenog mulja u zrak te potreba velikih površina za odlaganje, što ga svrstava u kategoriju opasnog otpada. Iz tih razloga njegovo sigurno odlaganje, obrada i skladištenje zasigurno predstavlja velike izazove u gospodarenju otpadom. Crveni mulj se može odlagati suhim (slojevito odlaganje i odlaganje „kolača“) ili mokrim (odlaganje u rijeke / mora i odlaganje u zemljane bazene / lagune) postupcima. U prošlosti je najzastupljenije bilo odlaganje mokrim postupcima, dok su danas najčešće zastupljeni suhi načini odlaganja crvenog mulja. Da bi se smanjila potreba za velikim površinama za odlaganje crvenog mulja (godišnje se generira više od 120 mil. t crvenog mulja u cijelom svijetu), otvaraju se različite mogućnosti njegove upotrebe, kao što su izdvajanje metala (npr. željeza), primjena u građevinskim materijalima, za sanaciju tla, za boje i pigmente, kao pročišćivač vode, koagulant, adsorbens itd.