Tijekom života jelena rogovlje biva sve jače do svog maksimuma, nakon kojega počinje slabiti. Naime, uzgoj divljih dvopapkara temelji se na dobivanju dobrih trofeja, stoga uzgajivače zanimaju dva ključna pitanja – kako prepoznati uzgojno nevrijedno grlo i do koje dobi uzgajati perspektivna grla? Imajući na umu razlike među jedinkama i visoku ekonomsku vrijednost trofeja neophodno je pratiti razvoj rogovlja svakog uzgojnog jelena zasebno. U tu svrhu se na godišnjem nivou prikupljaju odbačene grane, spajaju u parove i ocjenjuju. Temeljni problem je nastaje kada treba spariti pronađene grane jer odbacivanje grana se ne odvija odjednom – jelen najprije odbaci jednu granu, a nakon određenog vremena i drugu. Stoga pozicije odbačenih grana mogu biti udaljene nekoliko stotina metara. Stoga je svrha ovog rada testiranje metoda pomoću kojih bi se sa sigurnošču moglo upariti dvije odbačene grane jelenskog rogovlja. Samo istraživanje pokazalo je kako elementi ocjene rogovlja u jelena običnog pokazuju izvjesnu „nesimetričnost“, koja je osobito naglašena u broju parožaka, masama grana, duljinama, a manje je izražena u opsezima, odnosno proksimalnom dijelu grana (uključujući i duljinu nadočnjaka). Stoga će u budućnosti trebati ili razviti jeftinije DNK metode za determinaciju grana istog para ili razviti određene obrasce koji će se bazirati u prvome redu na stupnju preklapanja pečata, kao i određenim distalnim dijelovima grane.