Ovaj završni rad primarno govori o komunikaciji, načinima komunikacije i kako je ta sposobnost koju svako biće ima povezana sa stresom. Cilj istraživanja je saznati da li način na koji se komunicira u poslovnom svijetu uzrokuje stres. Postavljene su dvije hipoteze: H1 Poslovna pisana komunikacija povećava razinu stresa. H2 „Licem u lice“ komunikacija smanjuje razinu stresa. Hipoteze su kroz provedenu anketu demantirane i otvorile su nova pitanja na koja valja naći odgovore. Zaključeno je da je komunikacija bit svega, poslovna komunikacija je kroz godine prerasla granice samo pukih sastanaka ili e mail dopisivanja. Na uzorku anketiranih zaposlenih ljudi, dobiveni su takvi odgovori da ne postoji definitivan stav o uzroku stresa obzirom na odabran oblik komunikacije, nego je splet događaja i odluka koje na kraju vode k stresnoj ili manje stresnoj situaciji. Utvrđeno je da putem pisane komunikacije većina ispitanika ne dobije potpune i pravodobne informacije čime je naglašena potreba intervencije u smislu poboljšanja efikasnosti i efektivnosti poslovanja.