Kardiopulmonalna reanimacija (KPR) predstavlja postupak kojim želimo povratiti naglo izgubljenu funkciju disanja i rada srca. Što je ranije započeto oživljavanje daje i veću šansu za „povratak“. Ako je vjerojatni uzrok kliničke smrti „problem s disanjem“ kao što je specifično kod dojenčeta ili drugog djeteta, tada je potrebno reanimaciju provoditi kroz oko jednu minutu prije no što se pozove pomoć -> sekundarni kardiorespiratorni arest. Dijete nije čovjek u malom, pa ni osobitosti vezane uz kardiorespiratorni arest nisu iste kao i kod odrasle osobe, već ima svoje posebnosti i specifičnosti. Naravno, te posebnosti se mijenjaju tijekom djetinjstva, od novorođenačkog i dojenačkog razdoblja uključujući i adolescenciju dok se ne dosegne odrasla dob. Postojeće anatomske i fiziološke razlike između dojenčadi, djece i odraslih dovode i do različitih uzroka kardiorespiratornog aresta. Ključne će razlike uvjetovati prvenstvo u zbrinjavanju, odnosno redoslijedu zbrinjavanja, koji se temelji na ABCDE pristupu. Najvažnija vještina u zbrinjavanju pedijatrijskih hitnih slučajeva je procjena djeteta s postojećim ili potencijalno za život opasnom bolešću. Rano prepoznavanje i zbrinjavanje razvoja teškoća s disanjem, cirkulacijskog poremećaja ili poremećaja svijesti iziskuje brzu intervenciju tima hitne medicinske pomoći a time i osiguranje brzog transporta, te kvalitetno postreanimacijsko zbrinjavanje.