Kroz ovaj rad nastojalo se istražiti koliko djeca često koriste zavičajni govor u obiteljskom okruženju i vrtiću. Objašnjavaju se materinski jezik, dijalekti, zavičajni govor. Opisuju se faze govorno-jezičnog razvoja, tijek razvoja govora i jezika od rođenja do sedme godine, kako televizija utječe na kulturu i jezik te koje se sve vrste teškoća pojavljuju u razvoju govora i jezika. Opisuju se hrvatska narječja (štokavski čakavski i kajkavski) koja označavaju govor nekog kraja, mjesta ili pokrajine. Nadalje, korištenjem materinskog jezika djeca usvajaju glasovni sustav, koji počinje krikom odmah nakon rođenja, upotrebu jezičnih oblika vlastitog jezika, sposobnost razumijevanja i priopćavanja značenja. Spominje se razvoj komunikacije na stranom jeziku koji omogućuje djeci da već od najranije dobi odrastaju sa spoznajom o postojanju i poštivanju različitosti među ljudima. Na društvenim mrežama provedeno je istraživanje gdje se kroz anketu pokušalo utvrditi koliko se često djeca koriste zavičajnim govorom. Istraživanje je bilo namjenjeno odgojiteljima. U samom zaključku govori se o zavičajnom govoru te kako ga djeca ne bi nikako trebala poimati kao manje vrijednog i važnog od standardnog jezika.