Junije Palmotić, pjesnik, dramatičar, pisac hrvatskoga književnog baroka, bio je jedan od najutjecajnijih autora svoga vremena. Danas on predstavlja neizostavni stup hrvatske književnosti i baštine koji je bio hvaljen i istican posebno u vrijeme devetnaestog stoljeća radi svoje slobodoumnosti, domoljubne nadahnutosti i želje da se publiku obrazuje, upozori i potakne na razmišljanje o političkoj i društvenoj situaciji u kojoj se ona nalazi. Kao produkt svoga vremena nije čudno da je Palmotić u svoja djela inkorporirao viteško - mitološku tematiku, no on to nije činio samo pomodno, već su mu takvi motivi služili između ostaloga, kako bi istaknuli povijest njegovog grada. Građu je crpio iz slavenske mitologije, narodnih predaja i dokumenata, primjerice Zapisa popa Dukljanina za radnju njegove najpoznatije drame Pavlimir, ali većina njegovih drama temelji se na građi preuzetoj od klasičnih autora (uglavnom rimskih, iako se vidi i utjecaj grčkih autora), te suvremenih talijanskih (Ariosto, Tasso). Mitološko-poganske motive miješao je s kršćanskim i time dao hibridnu podlogu svojim dramama. Putem motiva iz mitologije i povijesti ovjekovječio je sliku Dubrovnika koji je tada uživao svoj kulturnopovijesni vrhunac.