| Abstract | Pravo na pristup informacijama osim što je temeljno ljudsko pravo istovremeno je i ustavna kategorija, zaštićena „Europskom konvencijom o ljudskim pravima i slobodama“, Poveljom o temeljnim pravima EU i „Zakonom o pravu na pristup informacijama.“ Također, zaštita osobnih podataka definirana je Općom uredbom o zaštiti podataka EU4 (u daljnjem tekstu – GDPR) Europskog parlamenta i Vijeća Europe – koja je stupila na snagu u Republici Hrvatskoj 25. svibnja 2018. godine. Zaštita osobnih podataka odnosi se isključivo na fizičke i neovisna je o spolu, vjeri, rasi, naciji, jeziku, imovinskom stanju i sl.. Narodne knjižnice su javne ustanove i kao takve obvezne su omogućiti pristup informacijama svim stvarnim i potencijalnim korisnicima, i bez da oni izričito traže pristup informacijama. Radi se o informacijama koje sukladno Zakonu moraju biti objavljene na Internetu ili službenom glasilu, radi informiranja javnosti jer se narodne knjižnice financiraju iz proračuna odnosno iz javnih sredstva. Stoga njihovo poslovanje mora biti transparentno i podložno javnosti, kako za konstruktivnu kritiku tako i za pohvalu, budući da ta ista javnost financira javne ustanove kroz svoja porezna opterećenja. Istovremeno, narodne knjižnice trebaju zaštititi osobne podatke, prilikom njihova prikupljanja, obrade i korištenja u svom poslovanju. Naizgled radi se o kontradikciji: s jedne strane narodne knjižnice trebaju omogućiti pristup informacijama, a s druge strane trebaju zaštititi pristup određenim informacijama i podacima. Kroz rad i istraživanje pojasnit ćemo i dokazati da tu nema kontradikcije već da se radi o komplementarnosti. Cilj diplomskog rada je analiza ostvarivanja prava na pristup informacijama u 26 narodnih knjižnica Splitsko-dalmatinske županije, te utvrđivanje u kojoj mjeri narodne knjižnice primjenjuju pozitivne propise iz djelokruga „Zakona o pravu na pristup informacijama“ i GDPR-a te kakve to ima posljedice na ostvarivanje prava na pristup informacijama kod korisnika narodnih knjižnica, kako stvarnih tako i potencijalnih. Rezultati istraživanja će ujedno bolje osvijetliti stanje transparentnosti i otvorenosti narodnih knjižnica javnosti. Naime, nije dovoljno da knjižnice same sebe vrednuju već je itekako potrebno da korisnici i građani vrednuju ustanovu koju financiraju kroz porezna izdvajanja, a navedeno je nemoguće bez proaktivne objave informacija na internetskim stranicama knjižnica i punopravne primjene „Zakona o pravu na pristup informacijama“. |
| Abstract (english) | The right to the information access is the basic human right and constitutional category protected by the European Convention on Human Rights and Fundamental Freedoms, Charter of Fundamental Rights of the European Union and The Law on the Right of Access to Information. The protection of the personal data is also defined by the General Data Protection Regulation of the European Union (hereafter – GDPR), the European Parliament and the European Council – regulation which is being directly implemented in Croatian Republic from May 25, 2018. The protection of the personal data is assured to every physical person regardless of his or her nationality and residence, and regardless of his or her race, skin color, sex, language, religion, political or other conviction, national or social origin, property, birth, education, social position or other characteristics. Public libraries as public institutions have an obligation to enable the information access to every real and potential user even when they do not expressly ask for that. It's about information that according to law must be published on the Internet or in the official newspapers so the public can be informed, because the libraries are financed from the public budget. Bearing that in mind, public libraries should be transparently managed and they should submit important information to the public for receiving constructive criticism but also praise, because the same public finances public institutions by the taxes it pays. In the same time, public libraries should protect personal data while they collect, process and use them in their business. Seemingly, it is a contradiction: public libraries should enable access to information and, on the other hand, they should protect certain information and data. In this paperwork and research we will make clear and prove that there is no contradiction, but complementarity. The aim of this graduate thesis is to analyze the right to information access in 26 public libraries of County Splitsko-dalmatinska and to determine to what extent public libraries implement positive regulations from the scope of The Law on the Right of Access to Information and GDPR and what consequences it has to the achievement of the right to information access among the public library users, the real and potential ones. The results of the research will, in the same time, clarify the transparency and openness of public libraries to the public. Namely, it is not enough that public libraries evaluate themselves, it is also necessary that users and citizens evaluate the institutions which they finance by the taxes they pay, which is impossible without proactive publishing of information on websites of the libraries and fullfledged application of The Law on the Right of Access to Information. |
