Ovaj završni rad obuhvaća kratki prikaz kratke povijesti sestrinstva i nastanak teorija zdravstvene njege pojedinih autora i primjenu tih teorija u praksi psihijatrijskih bolesnika. Također se kroz rad spominju određena načela u sestrinskoj psihijatrijskoj praksi kao što su: holistički pristup, privatnost i terapijska komunikacija. Zdravstvena njega je primjena znanosti i umijeća koja se bavi praksom, istraživanjem i teorijom. Njenu specifičnu teoretsku osnovu čine teorije zdravstvene njege. S obzirom na porijeklo riječi (grčki: theoria gledanje, razmatranje, znanost) naziv teorija označava: logičko uopćavanje iskustva i prakse, čistu spoznaju, sustav rukovodećih ideja u ovoj ili onoj grani znanja i sustavno izlaganje tih ideja, znanstvene temeljne pojmove neke discipline. Teorija i praksa su tjelesno povezane. O tome E. Wiedenbach kaže: Teorije se rađaju u praksi, potvrđuju kroz istraživanja i opet vraćaju u praksu. Živimo u vremenu brzih promjena, izmijenjenog i ubrzanog ritma života, psihičkih napetosti i nezadovoljstva koje u vezi s sukobima, neuspjesima i raznim tragedijama dovode do teške patnje. Ljudi su s vremenom uočili da povišena emocionalna stanja, kao što su strah, ljutnja, tuga, zabrinutost i sl. te korištenje nekih opojnih droga može djelovati na psihičko funkcioniranje i izazvati neka patološka stanja. S obzirom na narav sestrinske psihijatrijske skrbi, većina temeljnih načela definira odnos sestre prema psihijatrijskim bolesnicima. Cilj ovog rada je objasniti upravo taj odnos koji je osnova za pružanje kvalitetne sestrinske skrbi i prikazati suvremeni pristup u zbrinjavanju psihijatrijskih bolesnika koji teži ka izbjegavanju i smanjenju hospitalizacije kad god je to moguće.