Bajka je jedan od najstarijih oblika usmenog narodnog stvaralaštva, ali i najpopularniji oblik dječje književnosti. Najpoznatija spisateljica bajki u Hrvatskoj je Ivana Brlić-Mažuranić. Ona je stvorila vlastitu, prepoznatljivu bajkovitu strukturu tako što je u ruho klasične bajke unijela motive iz hrvatskoga folklora, slavenske mitologije i kršćanskog svjetonazora. Njezina zbirka bajki, Priče iz davnine, spada među najbolja hrvatska književna djela. Izvan te zbirke, autoričin bajkoviti opus sadrži još sedam bajki. One su u velikoj mjeri različite te poetički i ideološki mjestimice protuslove Pričama iz davnine, ali glavna poveznica im je secesijska vizualnost i kromatika, te neoromatičarsko strukturiranje bajkovnoga prostora kao pozornice na kojoj se zbiva bajkovna drama. Priče iz davnine moguće je podijeliti na dva dijela, odnosno na priče iz drevnog slavenskog poganskog vremena i na priče iz slavenskog kršćanskog razdoblja. Glavna izvorišta Ivaninih bajki su slavenska mitologija i usmena književnost, a bitno je naglasiti kako je u sve priče unijela svoj vlastiti pogled na svijet, u čijem je izgrađivanju sudjelovala vjera u Boga. U svakoj njenoj priči moguće je pronaći elemente realnog, svakodnevnog života. Njene priče su dakle, moderne i živo prisutne u našem vremenu. U njenim bajkama prije svega, dominira etika srca i etika humanosti.