Tema diplomskog rada je „Utjecaj organiziranog autobusnog prijevoza na onečišćenje okoliša na području Republike Hrvatske“. Rad je temeljen na analizi sekundarnih podataka i izvora i na podacima prikupljenim primarnim istraživanjem. Onečišćenje okoliša definira se kao promjena stanja okoliša zbog nedopuštene emisije štetnih plinova ili zbog nekog drugog djelovanja koje bi moglo promijeniti kvalitetu okoliša. U tekstu se upućuje na probleme onečišćenja okoliša koji nastaje emisijama štetnih plinova iz motora autobusa. Također, upućuje se i na potrebu istraživanja u koje bi se mogli uključiti svi sudionici lokalne zajednice i turisti. Prvo je istraživanje provedeno 2002., u kojem je zaključeno da autobusi u turizmu ne zadovoljavaju ekološke standarde i da u razdobljima povećane potražnje autobusi ne zadovoljavaju turističke potrebe. Rezultati rada pokazuju da u Hrvatskoj prevladava još uvijek velik broj autobusa koji imaju zastarjelu tehnologiju. Također, dokumenti koje donosi zakonodavac sadržavaju implementaciju novih tehnologija i razvoja turizma prema načelima održivog razvoja. Zakonodavac regulira negativne efekte onečišćenja propisanom posebnom naknadom za onečišćenje i subvencijom za kupovinu novih vozila s čistom tehnologijom. U Hrvatskoj postoje preduvjeti za razvoj održivog turizma koji uključuje i novi trend koji se afirmira u Europskoj uniji a to je razvoj autobusnog turizma kao i uvođenje ekoloških zona u turističke destinacije. I na području Hrvatske bilježi se porast broja kružnih putovanja u organizaciji domaćih ili stranih turističkih agencija i organizatora putovanja. Međutim, unatoč brojnim zakonima, uredbama i strategijama o održivom turizmu, prometu ili razvoju društva u cjelini isti se ne provode u dovoljnoj mjeri u praksi. Ključni je problem još uvijek nedovoljno razvijena ideja i svijest o potrebi zaštite okoliša kao i nedovoljni izvori financiranja autobusnih prijevoznika za modernizaciju voznog parka.