Ekonomija je u 20.stoljeću doživjela mnogobrojne promjene. Došlo je do razvoja tehnologije, rasta velikih korporacija, razvoja prometne infrastrukture, rasta svijesti stanovništva i dr. sve su te promjene dovele i do porasta međunarodne razmjene. Kada bi bili ograničeni da trošimo samo ono što se proizvede u zemlji bili bi siromašniji i na materijalnom i duhovnom stupnju. Međunarodna razmjena potiče specijalizaciju, a specijalizacija produktivnost. Svi ti razlozi potvrđuju važnost razmjene roba i usluga s inozemstvom. Kako bi razmjena s drugim državama bila moguća potrebno je između ostalog poznavati propise, norme i običaje zemlje s kojom se obavlja razmjena, a kako je ta razmjena složen proces kontinuirano se poboljšavaju postojeći i donose novi propisi kako bi se uredili međudržavni odnosi na ekonomskim, zdravstvenim, ekološkim i dr. područjima. Jedni od tih pravila poznati su pod nazivom INCOTERMS (Internacional Commercial Terms) ili Međunarodna pravila za tumačenje trgovinskih termina koja su donesena u Parizu 1936. godine. Ta su pravila donesena u svrhu reguliranja pravno – ekonomskih odnosa između prodavatelja (izvoznika) i kupca (uvoznika). Incoterms – termini na pouzdan način uređuju brojna pravna i ekonomska pitanja odnosa aktivnih sudionika u sustavu međunarodne razmjene, odnosno stvaraju pravni okvir za sklapanje određenih ugovora. Ono što nas u kontekstu ovog rada zanima jest utvrditi osnovne značajke Incotermsa, a posebno primjenu Incoterms – termina skupine “F“. Rad će biti artikuliran po poglavljima: - Vanjska trgovina i međunarodna razmjena - Incoterms 2000 - Incoterms i revidirane američke vanjskotrgovinske definicije - Incoterms – termini skupine “F“ - Međunarodna špedicija - Ostale transportne klauzule Incoterms 2000