Kozarstvo je vrlo važna privredna grana u krševitim područjima oskudne vegetacije i s malo vode, gdje su znatno manje mogućnosti uzgoja drugih vrsta domaćih životinja, osobito krupnije stoke. Kozarstvo se u Hrvatskoj temelji na iskorištavanju, uglavnom prirodnih pašnjaka na kojima koze borave tijekom vegetacije, koze imaju širok izbor hrane, manje su izbirljive, dobro iskorištavaju livade lošijega botaničkoga sastava pa i neke korove. Voluminoznu krmu, različitog podrijetla i kvalitete, koze pretvaraju u visokovrijedne proizvode: meso, mlijeko, kožu, kostrijet, gnoj, i dr. Koze se uglavnom uzgajaju rad proizvodnje mesa, iako je jedna od glavnih prednosti koza pred drugim domaćim životinjama njihova velika sposobnost proizvodnje mlijeka. U našim krševitim južnim županijama (Zadarska, Šibensko-kninska i Splitsko-dalmatinska županija) mali je broj uzgojno valjanih koza (oko 12% od ukupnog broja uzgojno valjanih grla u Republici Hrvatskoj), iako je to područje gdje se uzgaja više od 50 % koza iz cijele Republike Hrvatske. Na ovim prostorima dominira uzgoj izvornih pasmina hrvatske šarene i hrvatske bijele koze, koje karakteriziraju skromnost, pokretljivost, izdržljivost, otpornost i prilagodljivost teško pristupačnim i teško prohodnim krševitim terenima. Pasmine za proizvodnju mlijeka čine najveći broj uzgojno valjanih grla u RH. Kako se mijenjaju zahtjevi tržišta raste i broj uzgajivača zainteresiranih za proizvodnju kozjeg sira. Uzgajivači koji se bave proizvodnjom mlijeka i sireva ostvaruju veći dohodak od uzgajivača koji se bave isključivo proizvodnjom mesa.