Glavni povod ustrojavanju poštanske službe i organiziranom prijenosu vijesti bilo je upravljanje državom i njena obrana. U početku 18. stoljeća pojedine države oduzimaju (otkupljuju) koncesije od privatnika te počinju razvijati javne (državne) poštanske službe. Razlog tomu bila su velika bogatstva koja su stjecali koncesionari obavljanjem poštanskih usluga i prijevozom putnika, što je proturječilo fiskalnoj politici države koja je ugovorila koncesiju. Klasični oblik poštanskog sustava u većini zemalja u osnovi odražava shvaćanje pošte kao posebne institucije (pod državnom upravom ili kontrolom) čija je temeljna zadaća omogućiti svakoj osobi da pod određenim uvjetima pošalje pismovnu ili paketsku pošiljku na bilo koju adresu u zemlji ili inozemstvu. U Hrvatskoj je 1990. godine osnovano javno poduzeće „Hrvatska pošta i telekomunikacije (HPT)“ čija je glavna zadaća bila obavljanje poštanskog prometa i telekomunikacija. Zadnja povijesna promjena dogodila se 1. siječnja 1999. kada se HPT, sukladno Zakonu, razdvojio na HP – „Hrvatsku poštu d. d.“ i HT- „Hrvatske telekomunikacije d. d.“ Kao i svakom poduzeću nastoje se ostvariti profitabilni rezultati koji naravno nastaju ukoliko se smanje troškovi i time poveća dobit poslovanja. Trošak se najčešće definira kao vrijednosni izraz utrošenih elemenata proizvodnje u reprodukcijskom procesu, odnosno utrošak resursa za postizanje određenih učinaka ili ciljeva. Ulaskom Hrvatske u članstvo EU došlo je do liberalizacije tržišta. Liberalizacija tržišta dovodi do unapređenja poslovanja u smislu veće kontrole upravo troškova, te povećanjem prihoda kao reakcija na modernizaciju i razvoj tehnologije.