Maksimalni primitak kisika (VO2max) u svom apsolutnom i relativnom obliku (u odnosu na tjelesnu masu) sinonim je za aerobne mogućnosti pojedinaca. Definira se kao razina primitka kisika pri kojoj povećanje daljnjeg opterećenja ne dovodi više do povećanja primitka kisika, i važan je pokazatelj kondicije čovjeka i stanja srčano-žilnog sustava. U sportu se često mjeri i zbog njegove važnosti razvijeno je mnogo terenskih testova za indirektnu procjenu VO2max. U zadnje vrijeme se pojavila formula za procjenu VO2max kod utreniranih pojedinaca na osnovu srčane frekvencije u mirovanju. Cilj ovog istraživanja bio je utvrditi u kojoj mjeri se slažu rezultati procjene VO2max na osnovu Cooper testa i preko srčane frekvencije u mirovanju. U istraživanju je sudjelovalo 21 ispitanik, svi muškog spola i aktivni igrači nogometnog kluba Borac iz Kneževih Vinograda koji igra u međužupanijskoj ligi (4.HNL). Za određivanje maksimalnog primitka kisika kao glavne mjere aerobnog kapaciteta korišten je Cooper test. Srčana frekvencija u mirovanju (HRrest) određena je komercijalno dostupnim sportskim satom (Garmin Forerunner) kao minimalna vrijednost frekvencije tijekom dva uzastopna dana nošenja sata. Korelacija između rezultata vrijednosti utroška kisika određenih dvjema metodama iznosi r=0,699 (p<0,001) Bland Altmanovim grafikonom utvrđeno je da individualne razlike odstupaju od srednje vrijednosti razlike prosječno 1,4%, a ovo odstupanje ide od 0,6% do 11,63%. Ne primjećuje se trend odstupanja s promjenom srednje vrijednosti razlike koja bi ukazala na neku sistemsku pogrešku u mjerenju. Na osnovu rezultata možemo zaključiti da procjena VO2max na osnovu mjerenja srčane frekvencije u mirovanju ima potencijala za korištenje pri praćenju promjena VO2max s treningom.