Baviti se bilo kojim sportom na višoj ili visokoj razini nosi rizik od ozljede. Specifične ozljede u rukometu vezane su uz ozljede ramena, lakta, gležnja, koljena, sindrom „trkačke potkoljenice“. Ozljede nastale prenaprezanjem znatno smanjuju učinak igrača, a često ih se teško zahvaća u istraživanjima. Ovim se istraživanjem nastojalo ispitati učestalost određenih predisponirajućih čimbenika ozljede, odnosno provjeriti visinu rizika od ozljede kod igrača u rukometnom klubu, te razinu boli o kojoj izvješćuju. U istraživanju je sudjelovalo 20 igrača rukometnog kluba iz Prve hrvatske rukometne lige Sjever koji su ispunili anketu sastavljenu od 11 pitanja. Rezultati pokazuju da kod većine igrača (55%) ne postoji ozbiljan rizik od ozljede. Intervenciju treba usmjeriti prema 8 igrača koji spadaju u srednje do visoko rizične za ozljedu. Analiza pitanja koje se tiče procjene boli pokazuje da samo 3 igrača izvještava o boli koja (neznatno) smanjuje učinak u aktivnosti kojom se bave. Velik postotak igrača (65%) izvještava o prisutnosti spuštenih stopala ili nekom drugom deformitetu kralježnice, dok se njih 35% žali na umor, nesanicu i razdražljivost, a čak tri igrača razmišljaju o prestanku bavljenja/promjeni sporta. Dobivena je negativna umjerena korelacija između varijable pojavnost boli i varijable ukupnog rezultata na drugom dijelu upitnika s čijim povećanjem pada rizik od ozljede. Ta je korelacija međutim neznačajna. Potrebno je provesti istraživanje na većem broju igrača.