Samoupravne organizacije su ljudi razvili s ciljem zadovoljavanja javnih i osobnih potreba. Samouprava označava organizacije jedinica lokalne i područne samouprave koje osiguravaju uvjete za ostvarivanje aktivnosti i zadovoljavanje ljudskih potreba i interesa. Jedinice lokalne samouprave su gradovi i općine, a jedinice područne (regionalne) samouprave županije. Teritorijalna struktura neke zemlje može biti takva da zahtjeva suradnju lokalnih samoupravnih jedinica kako bi se javne potrebe mogle zadovoljiti. Protekom vremena došlo je do mijenjanja samoupravnih organizacija koje su se nastojale prilagoditi potrebama ljudi toga vremena. Kako su se jedinice razvijale i postajale sve samostalnije, pojavila se i suradnja među njima. Suradnja među jedinicama jedan je od najvažnijih mehanizama kojima se lokalne i regionalne jedinice osposobljavaju za preuzimanje uloge poticanja lokalnog i regionalnog razvoja. Vrlo je bitna kako suradnja u nacionalnom okviru, tako je bitna i suradnja sa drugim jedinicima u inozemstvu odnosno međunarodna suradnja koja predstavlja jednu od glavnih orijentacija suradnje. U suvremenim uvjetima tradicionalni oblici suradnje nadomještaju se novim pristupima. U Hrvatskoj se suradnja među jedinicama lokalne i područne samouprave pokazuje kao jedan od temelja za poboljšanje stanja lokalne samouprave, no postoje određene prepreke za intermunicipalnu suradnju. Jedna od tih prepreka je slab kapacitet jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave za pokretanje suradnje te za kooperativne pothvate. Iako je suradnja vrlo bitna za poboljšanje samih jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave ona nije rješenje za nedostatke postojeće strukture tih jedinica.