Fizioterapija je zdravstvena profesija koja svoju primjenu nalazi kod osoba svih dobnih skupina, a obuhvaća postupke unapređenja zdravlja, prevencije i liječenja bolesti te rehabilitacije i habilitacije osoba s poremećajima sustava za pokretanje. Fizioterapeut je zdravstveni stručnjak koji planira i provodi terapijske i rehabilitacijske postupke, primjenjujući znanja i vještine iz područja fizioterapije, kliničke kineziologije, osnovnih znanosti, kliničke medicine i ostalih srodnih područja. U ozračju etičke skrbi za budućnost nastala je i bioetika koja se razvila u jednu od najdalekosežnijih intelektualnih inovacija našeg vremena te postala duhovnim znakom pod kojim nastupa nova epoha u povijesti čovječanstva. Autonomna moralnost proizlazi iz čovjeka samog iz njegovog poznavanja i razumijevanja potreba da se poštuju određene norme odnosno pravila ponašanja u odnosima s drugima, i svjesnosti da je normalan život u ljudskoj zajednici jedino tako moguć. Danas se često govori o krizi suvremenog svijeta koja je po mnogima vrlo složena. Sve ukazuje na veliki nesklad između materijalnog i duhovnog, moralnog i prevladavajućeg vrijednosnog sustava društva. Ni fizioterapeuti nisu pošteđeni snažnih utjecaja društvenih promjena i proturječja izazvanih nesnalaženjem nove ››demokratsko-liberalne‹‹ vlasti. Oni se u svojoj praksi susreću s individualnim vrijednosnim sustavima svojih bolesnika. Vrlina je stečena i postojana karakterna osobina ili dispozicija koja predstavlja osnovu za vrjednovanje. Potrebne vrline za kvalitetan odnos fizioterapeuta i pacijenta jesu mudrost i znanje, želja za učenjem, humanost, pravednost, umjerenost, racionalnost, dinamičnost, upornost, marljivost i vjera i opraštanje. Komunikacija je najvažnija vještina u životu. Načelo empatije upućuje da sebe i svoju organizaciju definiramo u skladu s misijom, a to znači svrhom i potrebom s obzirom na druge točke. Holistički pristup pacijentu je pristup u kojem često smirujući i ohrabrujući razgovor ulijeva povjerenje, a time povećava i vjerojatnosti za brže ozdravljenje i nastavak kvalitetnog života. Kako bi se mogla optimalno odrediti motivacija fizioterapeuta, potrebno je znati da ljudi, općenito, biraju svoje ciljeve i usmjeravaju aktivnosti u skladu s potrebama koje imaju. Intenzitet motivacije za obavljanje određene aktivnosti među fizioterapeutima pod utjecajem je procjene potreba koje se javljaju kod svakog pojedinca, te procjene osobne želje i mogućnosti fizioterapeuta da ostvari zadatke primljene od liječnika ili glavnog fizioterapeuta. Timski rad može se opisati kao kolektivni napor brojnih pojedinaca koji zajedno izvode niz konkretnih zadataka.Za ostvarivanje kvalitetnog timskog rada posjedovanje isključivo stručnih znanja i vještina ipak nije dovoljan preduvjet. Jednako tako su važne i nužno potrebne komunikacijske vještine, sukobi, podjela uloga, voditelj, zajednički ciljevi, motivacija, ..itd. Na pragu trećeg tisućljeća fizioterapeutska vizija je njezin razvoj kao sastavni dio zdravstvene službe s integriranim ciljevima. Fizioterapija je u Europi i svijetu profesija a u Hrvatskoj nažalost struka. Naravno radi što učinkovitijeg djelovanja u praksi treba postojeće standarde u dokumentaciji unaprijediti.