Cervikobrahijalni sindrom ili cervikalna radikulopatija čest je neurološki i degenerativni poremećaj do kojeg dolazi zbog disfunkcije živčanog korijena, najčešće zbog mehaničke kompresije. Akutna hernija intervertebralnog diska cervikalne kralježnice i degenerativna cervikalna spondiloza su glavni patofiziološki mehanizmi nastanka cervikobrahijalnog sindroma. Bol koja je prisutna tokom dana, a pogoršava se noću, trnci u rukama, ramenima i šakama, oticanje ruku, bolovi u podlakticama, vratu i ramenima, vrtoglavica, glavobolja, umor i težina gornjih ekstremiteta su najčešći simptomi cervikobrahijalnog sindroma. Kod dijagnoze važno je obaviti anamnezu koja mora biti precizna, detaljan fizikalni pregled, radiološku obradu i ostale dopunske procedure po potrebi. Inspekcija i palpacija su osnova fizikalnog pregleda. U liječenju cervikobrahijalnog sindroma glavni cilj nam je poboljšati kvalitetu života, održati i poboljšati pokretljivost, ukloniti bol te ostale simptome. Krioterapija, elektroterapija, medikamentozna terapija te Shanzov ovratnik koriste se u akutnoj fazi bolesti. U ovoj fazi potrebno je mirovanje kako bi došlo do relaksacije vratne kralježnice. U subakutnoj fazi, u cilju povećanja opsega pokreta te smanjenja bolova, izvode se izometričke vježbe uz manualne tehnike. U kroničnoj fazi ključnu ulogu imaju fizikalna terapija te vježbe za održavanje pokretljivosti vratne kralježnice, svih zglobova ruku te jačanje mišića vrata, ramena i ruku.