Granulometrijski sastav tla (GST) jedan je od najvažnijih parametara fizikalnih značajki tla koji ima utjecaj na gotovo sva fizikalna i brojna kemijska svojstva tla. Pokazatelj je masenog udjela pojedinih čestica u tlu (pijeska, praha i gline) koje su klasificirane prema veličini u frakciju sitnice (čestice manje od 2 mm u promjeru). Cilj ovog rada bio je utvrditi da li postoje razlike u rezultatima koji se dobivaju prilikom određivanja GST pomoću tri različite metode. Korištena je klasična pipet-metoda s Na-pirofosfatom prema Pedološkom priručniku (KP), normirana pipet-metoda (ISO 11277) (NP) te metoda s laserskim difraktometrom SALD 2300 (LD). Analizirano je 15 uzoraka površinskih i potpovršinskih slojeva tla teksturnih oznaka: pjeskovita ilovača (PI) (pet uzoraka), praškasta ilovača (PrI) (pet uzoraka) i praškasto glinasta ilovača (PrGI) (pet uzoraka). Dobiveni rezultati istraživanja su testirani neparametrijskom metodom, Friedmanovom analizom varijance (X2) i Wilcoxonovim testom. Statistička analiza je pokazala da su razlike između tri metode statistički značajne za sve analizirane frakcije (krupni pijesak, krupni i sitni prah, glina) osim za frakciju sitnog pijeska. Na temelju dobivenih udjela pijeska, praha i gline, određena je i teskturna oznaka analiziranih uzoraka tla pomoću teksturnog trokuta (FAO 2006). Usporedbom rezultata na teksturnom trokutu u uzorcima koji sadrže 15% gline i više uočeno je značajno odstupanje lasera u odnosu na pipet metode. Obzirom da tri istraživane metode za analizu GST daju rezultate koji se statistički značajno razlikuju, potrebna su daljnja istraživanja tj. usporedbe metoda i to koristeći veliki broj uzoraka, te na tlima različite teksture i različitih sadržaja organske tvari. Posebno se to odnosi na lasersku difrakciju, kao noviju metodu koja će se u budućnosti sve više koristiti jer zahtijeva malu količinu uzoraka i kratko vrijeme za analizu.

Particle-size distribution is one of the most fundamental physical properties of soil. It is a list of values that defines the relative amount, typically by mass, of particles present according to size. The objective of this study is to determine the differences in the results obtained by the determination of soil praticle-size distribution (PSD) with three different methods. The old classic method with Na-pyrophosphate, pipette method according to the ISO 11277 and laser diffractometer (SALD 2300) were used. A comparison between methods was carried out for 15 surface and subsurface soil samples from continental Croatia whose textural classes are sandy loam (SL) (five samples), silt loam (SiL) (five samples) and silty clay loam (SiCL) (five samples). The results of this research are tested with non-parametric method – Friedman's analysis of variance (X2) and with Wilcoxson's test. The differences between three tested methods are statistically significant for all soil fractions except for the fine sand. In textural interpretation, using textural triangle, differences between methods are also visible. In samples that contain 15 % or more clay, deviation between the laser method and the two pipette methods is observed. Considering that this three used methods do not give the same results, further researches are needed using a large number of samples and in the soils of different textures and different content of organic matter. This is especially true for the laser diffraction method, which is expected to be even more used in the future because it requires a small amount of samples and a short time for analysis.