Uslijed visoke potražnje za fosilnim, neobnovljivim izvorima energije i globalnim klimatskim promjenama, obnovljivi izvori energije predstavljaju sve veći interes javnosti. Jedan od obnovljivih izvora je biomasa koja predstavlja obilan izvor ugljika i sposobnost da se konvertira u prikladna kruta, tekuća i plinovita goriva. Cilj ovog rada bio je istražiti načine zbrinjavanja posliježetvenih ostataka soje i uljane repice, uzgojene u Republici Hrvatskoj, procesom pirolize. Analiza kemijskog sastava biomase istraživanih uljarica pokazala je varijacije u praćenim gorivim svojstvima. Za biomasu uljane repice dobivene su prosječne vrijednosti za sadržaj vode od 8,83 %, pepela od 7,4 %, koksa od 12,36 %, fiksiranog ugljika od 5,61 % te hlapivih tvari od 87,64 %. Najzastupljeniji element je kisik s 49,42 %. Za biomasu soje dobivene su prosječne vrijednosti za sadržaj vode od 7,67 %, pepela od 5,16 %, koksa od 13,69 %, fiksiranog ugljika od 8,93 % te hlapivih tvari od 86,31 %. Najzastupljeniji element je ugljik s 46,84 %. Nakon procesa pirolize analizirana su svojstva dobivenog biougljena. Podaci dobiveni u ovom istraživanju potvrdili su posliježetvene ostatke uljarica kao vrlo dobre sirovine za proizvodnju energije procesom pirolize.