Doniranje hrane samo po sebi predstavlja humani čin u kojem se daruje odnosno besplatno daje hrana ugroženim skupinama ljudi, onima kojima je pomoć najpotrebitija. Služi za podmirivanje osobnih potreba primatelja hrane. To je hrana kojom se ne smije trgovati, ali je posrednici mogu između sebe preraspodijeliti u skladu s potrebama primatelja. Primatelji su najčešće socijalno ugrožene osobe, osobe pogođene elementarnim nepogodama ili prirodnim katastrofama. Hrana se donira korisnicima u sustavu prava socijalne skrbi prema Zakonu o socijalnoj skrbi, korisnicima novčane naknade i socijalnih usluga ili osobama koje donatoru odnosno posredniku učine vjerojatnim da im je potrebna pomoć. Može se donirati hrana koja nije prikladna za prodaju zbog nedostatka u kvaliteti, pakiranju, označavanju, masi ili drugih sličnih razloga, a koji ne mogu utjecati na sigurnost hrane. Također, sva hrana koja je proizvedena, pripremljena u objektima javne prehrane i gastro odjelima u trgovinama može se donirati. Hrana koja nosi oznaku „upotrijebiti do“ datumom mora se donirati krajnjem primatelju isključivo prije isteka tog datuma. Bilo da se hrana donira izravno ili putem posrednika mora biti donirana prije isteka, ali postoji mogućnost doniranja i nakon roka ako donator tj. posrednik obavijeste primatelja o isteku roka i primatelj pristane na donaciju takve. Nažalost najveći problemi doniranja su manjak prijevoznika da se preveze hrana u manja mjesta gdje je također potrebna. Nedovoljan je broj skladišta i hladnjača te nedostaje centralno posredničko tijelo za kontrolu, stoga možemo reći da je organiziranje doniranja hrane vrlo složen proces.