Velika nezaposlenost nosi sa sobom čitav niz loših posljedica poput siromaštva, socijalne isključivosti, demografske krize, depresije, samoubojstva, odljeva mozgova i slično. Najviše pogađa mlađu populaciju jer oni teško pronalaze posao te sve duže ostaju sa roditeljima i sve više odgađaju osnivanje obitelji te time gube samopoštovanje i volju za životom. Tržište rada je mjesto gdje se susreću ponuda i potražnja za radnim mjestima, to je neprekidan proces gdje ljudi izražavaju radnu potrebu, nude svoju sposobnost za radom, znanje, iskustvo koje su stekli, vještine u nadi da će pronaći posao i za taj rad primiti plaću i time stvaraju ponudu. Poslodavci nude radna mjesta i time stvaraju potražnju za radnom snagom. Nezaposlenost se prema vrstama dijeli na: frikcijsku nezaposlenost, strukturnu, cikličku, dobrovoljnu i prisilnu nezaposlenost te se sve vrste isprepliću ovisno o uvjetima tržišta rada i gospodarskim uvjetima. Nezaposlenost se mjeri na nekoliko načina, jedan od njih je i evidencija nezaposlenih prijavljenih na Zavodu za zapošljavanje. Neke osobe se prijavljuju u Zavod samo zbog određene naknade, a da ustvari uopće ne žele tražiti posao, druga skupina zadovoljava svaki kriterij, no oni samostalno pronalaze posao i nisu evidentirani u evidenciji Zavoda, veliki problem se javlja kod takozvanog crnog tržišta kada su ljudi prijavljeni u Zavod i povećavaju stopu nezaposlenosti, a ustvari rade na crno. Očuvanje visokog životnog standarda zahtijeva poveća porezna davanja i poveću javnu potrošnju kroz razne programe za pomoć nezaposlenima te socijalnu pomoć. Neki od uzroka nezaposlenosti su i sezonske promjene pa je zimi veća stopa nezaposlenosti na primjer u turizmu i poljoprivredi nego tokom ljeta kada su turistička sezona i poljoprivredni radovi u punom jeku. Tako se i postotak nezaposlenosti mjenja iz mjeseca u mjesec te u lipnju 2016. godine iznosi 13,6 % (izvor: www.hzz.hr Hrvatski zavod za zapošljavanje, preuzeto 19.08.2016.). Ako se vodi računa o potrebama korisnika, Hrvatski Zavod za zapošljavanje provodi mjere aktivne politike zapošljavanja koje su usmjerene na nezaposlene osobe koje imaju nepovoljan položaj na tržištu rada i poslodavce kod kojih je potrebno osigurati očuvanje radnih mjesta. Neke od mjera su stručno osposobljavanje bez zasnivanja radnog odnosa je potpora mladima bez radnog staža da bi ih poslodavci naučili kvalitetno obavljati posao, a da nemaju trošak zaposlenja već im država plaća naknadu i troškove prijevoza. Zapošljavanje kroz pojedinačne projekte javnih radova kao na primjer uređenje parkova, čišćenje zakrčenih živica i slično. Potpore za samozapošljavanje da bi ljudi imali početni kapital za otvaranje vlastitog posla i zaposlili sebe, a kasnije možda još nekoga. Mjere su se do sada pokazale vrlo uspješnima te je u prvih šest mjeseci 2016. godine zaposleno 49.000 ljudi. Kako se pomiče starosna granica za odlazak u mirovinu tako se nezaposlenost u Republici Hrvatskoj povećava, time se onemogućava zaposlenje mladim ljudima nakon školovanja što nas vraća na socijalni i društveni problem mladih osoba te nemogućenost osamostaljenja i osnivanja obitelji što rezultira i padom nataliteta. Kako tehnologija sve više napreduje potrebno je promijeniti i mehanizam obrazovanja te će biti potrebno da se obrazuju sve stariji radnici umjesto da se mladima, koji su sposobniji i imaju više znanja i veće vještine za obavljanje određene vrste posla pruži prilika za rad. Cilj aktivne politike zapošljavanja je da se uskladi ponuda i potražnja na tržištu rada i time smanjiti nezaposlenosti.