Ovaj diplomski rad bavi se temom elektroničkog zdravstva odnosno pružanjem zdravstvenih usluga pomoću elektroničkog poslovanja. Istražuje postoji li interes i potreba za poduzećem koje bi pružalo takve usluge. Rad se sastoji od tri djela. Prvi dio rada je teorijski i prikazuje dosad prikupljeno znanje; o elektroničkom poslovanju kao što je definicija, okruženje i generacije elektroničkog poslovanja; o elektroničkom zdravstvu kao što je zdravstvo 2.0, elektronički zdravstveni karton, telemedicina, mobilno zdravstvo i mobilne zdravstvene aplikacije; te o statističkim podacima o zdravlju, prehrani i rekreaciji u Svijetu, Europi i Hrvatskoj. Drugi dio rada je praktično istraživanje u obliku online ankete od 40 pitanja vezanih za navike u korištenju tehnologije (Interneta, pametnih telefona, online kupovine, zdravstva 2.0), aktivnosti koje doprinose zdravlju pojedinca (odnos prema zdravstvenom sustavu, ovisnostima, prehrani i rekreaciji), stavove ispitanika o uslugama elektroničkog zdravstva koje nudi poduzeće (ocjena usluga, izbor paketa usluga, stav prema pozitivnim i negativnim aspektima poslovanja poduzeća). Na temelju rezultata ankete prikazano je grafički i tablično prema demografskim varijablama svako anketno pitanje. Također na temelju istraživanja dane su preporuke za poslovanje poduzeća koje pruža prije navedene usluge. Treći dio rada je praktična izrada modela spomenutog poduzeća. Napravljena je strateška osnova projekta, poslovni model, modeli stvaranja prihoda, prikaz inovacija klijenata, partnera i konkurencije poduzeća, tehnološki plan poduzeća, marketinški plan poduzeća, Swot analiza i troškovi pokretanja projekta te je simulirana Web stranica i mobilna apalikacija projekta. U zaključku tvrdim da ako elektroničko poslovanje uspije izbjeći greške iz prošlosti ima veliku šansu za promijeniti svakodnevni ljudski život. Također tvrdim u vezi elektroničkog zdravstva da ono kao tehnološko rješenje puno pomaže zdravstvenom sustavu istovremeno nailazeći na zakonske, financijske i kriminalne prepreke. Na kraju zaključujem da u Hrvatskoj postoji interes i potreba za gore navedenim poduzećem, ali da on nije popraćen sa željom za većim novčanim investicijam u spomenute usluge od strane klijenata i dalje tvrdim da bi takvo poduzeće moglo uspjeti u Hrvatskoj samo ako zdravstvene usluge kombinira s uslugama koje omogućuju „zdrav život“ kao što su fizička rekreacija i zdrava prehrana.