Od polovice devetnaestog stoljeća upravno-teritorijalni ustroj Grada Zagreba mijenjao se više puta što je rezultiralo promjenama u površini koju grad obuhvaća, a samim time i brojem popisanih stanovnika. Najveće promjene u površini teritorija događaju se sa 1971. godine na 1981. godinu (povećanje sa 497.95 km2 na 1261.54 km2) te sa 1991. na 2001. godinu (smanjenje sa 1715.55 km2 na današnjih 641.36 km2). Zagreb se od kraja devetnaestog stoljeća razvija kao industrijsko, kulturno, obrazovno središte te privlači sve veći broj stanovnika. Odvija se proces urbanizacije, ljudi napuštaju okolna mjesta te dolaze u Zagreb koji im nudi više mogućnosti. Od 1880. do 1991. godine skoro ¾ ukupnog porasta stanovništva čini neto migracija, a posebno je naglašena u razdobljima za vrijeme i nakon svjetskih ratova kada je izrazito smanjen prirodni prirast. Iako prevladava mišljenje da je Zagreb grad pun doseljenika, podaci pokazuju da je 1991. godine udio doseljenika bio ispod 50% ukupnog stanovništva dok 2011. prelazi 50%, ali neznatno. Većina doseljenika Grada Zagreba dolazila je i još uvijek dolazi iz krajeva bližih Zagrebu, udaljavanjem od Zagreba pada i broj doseljenika.