Već u tridesetim i četrdesetim godinama prošloga stoljeća velik broj stručnjaka iz područja ekonomije počinje koristiti pojam strategije pri razvijanju teorijskog pristupa u kojem poduzeće mora poštivati uvjete koje stvara okolina. Dakle strateški pristup se više ne temelji samo na proizvodnim mogućnostima. Nekoliko je etapa procesa strateškog menadžmenta, počevši od analize okoline (analiza interne i eksterne okoline poduzeća). Za analizu okoline se najčešće koristi SWOT analiza, odnosno analiza prilika i prijetnji iz eksterne okoline, te snaga i slabosti iz interne okoline. Slijedeća etapa je postavljanje organizacijskog usmjerenja (utvrđuje se vizija, misija i ciljevi poduzeća). Vizija poduzeća označava sliku budućeg stanja poduzeća te sliku poželjne budućnosti poduzeća. Slijedeća etapa je formuliranje strategije poduzeća koje se odnosi na razvoj potrebnih strategija i odgovarajućih politika kako bi se ostvarile izabrane strategije (korporacijsku, poslovnu i funkcijsku strategiju). Nakon formuliranja strategije slijedi njena implementacija. Ona odgovara na pitanja koje su promjene potrebne u poduzeću, kako ovladati organizacijskom kulturom te koje su sve menadžerske vještine potrebne za uspješnu implementaciju strategije. Implementaciju obično provodi srednja i niža razina menadžmenta, uz nadzor vrhovnog menadžmenta. Nakon implementacije dolazi etapa kontrole i evaluacije strategije koja se provodi u svrhu funkcionalnosti i unapređenja procesa strateškog menadžmenta. Menadžeri pomoću informacija dobivenih kroz kontrolu i evaluaciju poduzimaju određene korekcije usmjerene na rješavanje problema, uz poznavanje strateške revizije i menadžerskog informacijskog sustava, i njihovu povezanost sa strateškom kontrolom.