Dječji doplatci u Europi kada su se uvodili prvenstveno su služili kao pronatalitetna mjera povećanja fertiliteta. No 1990-tih godina u bivšim socijalističkim zemljama koje su prolazile kroz probleme tranzicije su prerasle u mjeru osiguranja razine dohotka obitelji, izjednačavanja prilika za obrazovanje i osiguranje kvalitete stanovništva, isto vrijedi i danas u dobu nezaposlenosti i krize. (Laura Blow, Ian Walker, Yu Zhu (2012.); Blumkin, Tomer; Margalioth, Yoram; Sadka, Efraim (2014.); Eric Edmonds, 2002.; Gábos, András; Gál, Róbert I.; Kézdi, Gábor (2009.))U ovome radu raspravljalo se o razlici između ciljanih i univerzalnih dječjih doplataka, njihovim prednostima i nedostacima. U većini slučajeva znanstvenici se slažu da univerzalni dječji doplatci su bolji u smanjenju razine siromaštva u djece i rizika od siromaštva. (Ingrid Esser; Tommy Ferrarini; Kenneth Nelson; Ola Sjöberg(2009.); W. Van Lancker; N. Van Mechelen (2014.); Gastaldi, Francesca; Liberati, Paolo (2009.)), dok se u slučaju Slovenije pokazalo da ciljani dječji doplatci imaju bolji učinak (Eric V. Edmonds (2002.)). Iz podatka poslije 2007. godine vidljivo je da Nordijske države i Švicarska koje koriste kombinaciju univerzalnih i ciljanih dječjih doplataka ostvaruju najbolje rezultate u borbi protiv siromaštva. Bivše socijalističke države Europe se uglavnom oslanjaju na univerzalne sustave dječjih doplataka što pokazuje nešto veće izdatke za socijalne beneficije kod djece, no još uvijek se neke od njih nalaze ispod europskog prosjeka, i s druge strane zbog nikakve jasne politike ciljanja najsiromašnijih dovodi do toga da njihovi postoci smanjenja rizika siromaštva su manji od europskog prosjeka. Hrvatska se nalazi na začelju europskih država što se tiče veličine socijalnih izdataka za djecu, no ima bolji postotak smanjenja rizika od siromaštva. Razlog tome je parcijalni oblik ciljanja najsiromašnijih preko Zakon o braniteljima koji daje nešto više beneficije za djecu poginulih ili branitelja s invaliditetom, te Zakon o rodiljnim i roditeljskim naknadama koji omogućuje veća prava djece s zdravstvenim ili mentalnim problemima. Povećanje dohotka te djece u usporedbi s ostalima je 25% od prosjeka 34.17 eura na mjesec. (The Council of Europe Family Policy Database).