ADHD (eng. attention-deficit hyperactivity disorder) je neurorazvojni poremećaj kojega karakteriziraju razvojno atipične razine nepažnje, impulzivnosti i hiperaktivnosti, a to može utjecati na osobno, akademsko, obiteljsko, ponašajno, emocionalno, zdravstveno i socijalno funkcioniranje. Prema statističkim podacima, prevalencija ADHD-a među djecom u svijetu iznosi između 5,29% i 7,1%, a među odraslima između 1,2% i 7.3%. Većina osoba koje imaju ADHD imaju još najmanje jednu dijagnozu. Bilo koje stanje ili poremećaj može biti u komorbiditetu s ADHD-om, no određena stanja se pojavljuju češće od drugih. To su teškoće učenja, depresija, anksioznost, konduktivni poremećaj, opozicijsko-protestno ponašanje, tikovi i Tourettov sindrom, poremećaji hranjenja, poremećaji spavanja. U okviru ovog diplomskog rada ispitan je komorbiditet kod djece i mladih s dijagnozom ADHD-a koji dolaze u Centar za rehabilitaciju Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Uvidom u nalaze djece i mladih istraženo je imaju li dodatne dijagnoze, ako imaju, koje su i koliko ih je. Podaci dobiveni pomoću nalaza su kvantitativno statistički obrađeni u programu SPSS. Rezultati pokazuju da su najčešće dodatne dijagnoze teškoće vizualno-motoričke koordinacije, govorno-jezične teškoće, darovitost i teškoće čitanja. Osim toga, učinjena je obrada podataka s obzirom na spol kako bi se utvrdilo ima li razlike u tipu ADHD-a, dobi dobivanja dijagnoze i vrsti dodatnih dijagnoza između dječaka i djevojčica. U dodatnim dijagnozama statistički značajno razlikuju se u sljedećim dijagnozama: darovitost, govorno-jezične teškoće i motorički poremećaji. Prosječna dob dobivanja dijagnoze kod oba spola je oko 10 godina. Najčešći tip ADHD-a i kod dječaka i kod djevojčica je kombinirani tip. Rezultati ovog istraživanja uspoređeni su s rezultatima istraživanja u drugim državama.