U radu je opisan postupak označavanja poetskih tekstova pomoću TEI standarda na primjeru pjesama Antuna Branka Šimića. U teorijskom dijelu rada dan je povijesni pregled područja digitalne humanistike te razvoj TEI standarda. U istom dijelu rada, teorijski je objašnjeno označavanje poetskih tekstova pomoću TEI standarda te istaknuta obilježja koja je poželjno označiti. U radu su istaknuti i uspješni svjetski projekti u kojima se rabi postupak označavanja poetskog teksta: Projekt američkih poetskih tekstova, Baza cjelovitih tekstova engleske poezije, Britanske pjesnikinje romantizma (1789.-1832.), Projekt anglosaksonske poezije, Digitalni hram, Projekt Swinburne i drugi. Za potrebe označavanja poetskog teksta odabrano je deset pjesama Antuna Branka Šimića koje karakteriziraju tipična obilježja poetskih tekstova poput rime, metrike i sl. U okviru istraživanja kreiran je i Rječnik najčešće korištenih motiva u pjesmama Antuna Branka Šimića te omogućen prikaz označenih pjesama u pregledniku. Najveći izazovi u provedbi postupka označavanja poetskog teksta odnosili su se na različite postupke analize strukture, rime, metrike, najčešće korištenih motiva i sl. Posebice se to odnosi na postupak metričke analize koji je omogućio označavanje četiri vrste naglasaka hrvatskog standardnog jezika u poetskom tekstu kratkosilazne, kratkouzlazne, dugosilazne, dugouzlazne - te nenaglašene riječi, proklitike i enklitike. U završnom dijelu rada istaknute su posebitosti označavanja poetskih tekstova pomoću TEI standarda s osvrtom na njegovu primjenu u budućnosti te važnost njegovog daljnjeg širenja i razvoja.