Spajanja trgovačkih društava predstavljaju osnovni oblik vanjskog, tj. anorganskog rasta društava pa stoga često imaju sličnosti kao što su razlozi za poduzimanje pripajanja, učinaka na zaposlene (zbog različitih kultura iz kojih dolaze), ili menadžere najviših razina (ponekad ostaju bez svojih radnih mjesta uslijed smanjenja potrebe za radnicima) i slično. Spojena tvrtka imat će više resursa u svojem zapovjedništvu od samostalnih tvrtki. Najvažnija su sljedeća tri koraka u transakciji spajanja: planiranje, rješavanje, implementacija i njima se posvećuje osnovna pažnja. Tvrtka može smanjiti prosječne troškove, niži prosječni troškovi omogućuju niže cijene za krajnje potrošače. Spajanje može tvrtki omogućiti povećanje veličine i dobiti. Tijekom postupka spajanja, cijene dionica prilagodit će se omjeru razmjene dionica. Na datum stupanja pripajanja, financijski posrednici unose nove dionice s novim količinama u dosjee. Dioničari mogu bez ograničenja trgovati novim dionicama i iskoristiti sva prava (dividende, prava glasa). Kada tvrtke rastu može profitirati od ekonomija razmjera, što znači da se trošak proizvodnje i distribucije iste stavke smanjuje s povećanjem tržišnog udjela. Osim toga, kako se tvrtke spajaju, ukupni prihodi povećavaju, čineći krajnjoj tvrtki veliku financijsku moć za dobivanje kredita, investitora i strateških saveza. U radu će biti analizirano spajanje trgovačkih društava u Republici Hrvatskoj.