Kyoto Protokol je nastao na Trećoj Konferenciji stranaka UNFCCC-a 11. prosinca 1997. godine kojim industrijalizirane države svijeta postavljaju ciljeve smanjenja emisija stakleničkih plinova za 5% u razdoblju od 2008.-2012. godine u odnosu na baznu 1990. godinu. Svaka država ima cilj smanjenja emisija prema korištenju mehanizama Kyoto protokola. Kyoto protokol uspostavlja sustve koji omogućavaju smanjenje emisija uz minimalne troškove i pri tome dolazi do spajanja tehnologija i financijskih sredstava prema nerazvijenim zemljama gdje je primjena mjera najjeftinija. Kyoto protokol djeluje u smjeru šest stakleničkih plinova i stupio je na snagu 16. veljače 2005. godine. Protokol su potpisale gotovo sve razvijenije zemlje svijeta osim SAD-a. Hrvatska je potpisala Kyoto protokol 11. ožujka 1999. godine kao 78 potpisnica ratificirana 2007. godine. Potpisivanjem protokola, Republika Hrvatska bila je dužna uspostaviti nacionalni sustava za praćenje emisija stakleničkih plinova, izradu Izvješća o emisijama stakleničkih plinova na godišnjoj razini i dostavljanja u tajništvo UNFCCC-a i Europsku komisiju. Ministarstvo zaštite okoliša i energetike odgovorno je za cjelokupnu nacionalnu politiku klimatskih promjena i provedbi politike i mjera o projekcijama emisija. Agencija za zaštitu okoliša je odgovorna za organizaciju izrade Inventara emisija stakleničkih plinova, prikupljanje podataka, izradu plana za osiguranje i kontrolu kvalitete i izbor ovlaštene institucije za trogodišnje razdoblje. Ministarstvo zaštite okoliša energetike pokrenulo je i dva projekta iz LULUCF sektora za potrebe provedbe mjera kao “Pobljšanje izvješćivanja u sektoru korištenja zemljišta, promjena u korištenju zemljišta i šumarstva u prvom obvezujućem razdoblju Kyoto protokola” LULUCF 1 I “Nadogradnja Nacionalnog sustava za izvješćivanje o emisijama stakleničkih plinova za provedbu Odluke Europskog parlamenta i Vijeća br. 429/2013. ”LULUCF 2. Potpisivanjem Kyoto Protokola, Republika Hrvatska ima zadaću osiguravanje dugoročnih ciljeva za zadržavanje emisija na razini ispod emisija u baznoj godini suklađenih sa zajedničkim naporima EU, čuvanje i zaštitu obnovljivih izvora energije i energetske učinkovitosti te snažniji doprinos mjera u prometu. Sve mjere upotrijebiti za 3 do 5 godina i do 2020. godine stabilizirati emisije ispod emisije bazne godine te postupno smanivati emisije sa mjerama ekstenzivne primjene u šumarstvu, primjerenog odlaganju CO2 u podzemne slojeve i korištenje mehanizama Kyoto protokola. Prvi period se odnosi na 2005.-2007. godinu, drugi od 2008.-2012. godine, a treći od 2013.-2020. godine. Priloga II dodatno obvezatne osnovati financijske fondove za pomoć zemljama u razvoju i pomoć u obliku transfera znanja i tehnologije za zaustavljanje klimatskih promjena.