Osteoartitis je najučestalija bolest mišićno-koštanog sustava, a njegove posljedice su važne za pojedinca i društvo te je kao takav postao javno zdravstveni problem. Osteoartritis utječe na fizičko i psihosocijalno stanje pojedinca. Čimbenici koji mogu pridonijeti nastanku osteoartritisa mogu biti različiti kao što su dob, spol, rasa, nasljedne bolesti zglobova i kostiju, pretilost, manjak estrogena, operacijski zahvati, zanimanje, trauma te vrsta i način bavljenja sportskim aktivnostima. Danas se osteoartritis počinje javljati u sve ranijoj dobi uglavnom zbog smanjenja tjelesne aktivnosti, sjedilačkog načina života, nepravilne i nekvalitetne prehrane i povećanja tjelesne težine. Brojnim istraživanjima uočava se trend povećanja učestalosti ove bolesti, ali usporedno s time postoji i sve veća uspješnost u liječenju iste zahvaljujući novim i poboljšanim metodama. Jedna od takvih metoda liječenja je i zamjena osteoartritisom jako oštećenog zgloba ugradnjom totalne endoproteze. Time se umogućuje bezbolnost i samostalnost bolesnika što poboljšava njegovu kvalitetu života, a na davateljima usluga odnosno na bolničkim ustanovama je da osiguraju što brže i kvalitetnije liječenje. Subjektivna procjena tjelesnog stanja, uz istovjetnu procjenu materijalnog, socijalnog i emocionalnog stanja, ima važnu ulogu u procjeni kvalitete života. Danas se sve češće u medicini i zdravstvenoj zaštiti primjenjuje samoprocjena kvalitete života kao mjera uspješnosti liječenja. Znanstvena istraživanja pokazuju da značajan događaj i/ili teška stanja kao što su bolest ili invaliditet mogu privremeno narušiti homeostazu te da kronično jaki bolovi dovode do značajnog smanjenja samoprocjene kvalitete života. Bržom i dostupnijom zdravstvenom uslugom pridonosi se boljoj percepciji zdravstvenog sustava te smanjenju fizičke i mentalne patnje korisnika zdravstvenih usluga.