Pod onečišćujućim tvarima na nanoskali u europskim vodama se podrazumijevaju takozvane nove onečišćujuće tvari (eng. emerging contaminants). Ove tvari su duže vrijeme prisutne u okolišu, no nije im se pridavao određeni značaj, sve do unazad deset do petnaest godina. Iako se u vodnim resursima pojavljuju u relativnom niskim koncentracijama (ng/L i μg/L) uzrokuju veliku zabrinutost znanstvenika jer nisu prisutni samo u otpadnim vodama, nego i u površinskim i podzemnim vodama. Jedan od uzroka tome je činjenica da konvencionalni načini obrade otpadne vode nisu dovoljno učinkoviti da bi ove nove onečišćujuće tvari u potpunosti odstranili iz otpadne vode. U ovom radu su po poglavljima obrađene sljedeće grupe spojeva: farmaceutici, proizvodi za osobnu njegu i spojevi koji se koriste u svakodnevnom životu, perfluorirani spojevi, usporivači gorenja, industrijski spojevi i plastifikatori, pesticidi te nanomaterijali. Velik broj novih onečišćujućih tvari nije reguliran zakonom što pospješuje njihovu široku rasprostranjenost u okolišu. Najvažniji dokument vodne politike za Europsku uniju je Okvirna direktiva o vodama (eng. Water Framework Directive (WFD)) iz 2000. godine. Također od velikog značaja je i Direktiva 2013/39/EU na temelju koje su doneseni Popisi praćenja.