Stoljeće u kojem živimo još se naziva i stoljećem polimernih materijala. Razlog tome je ubrzan razvoj polimerne industrije i korisna svojstva polimernih materijala poput dugotrajnosti, male mase, elastičnosti i slično, a koja im omogućuju široku primjenu u raznim područjima ljudske djelatnosti od upotrebe u svakodnevnom životu do upotrebe u građevinarstvu, industriji, poljoprivredi. Svakim danom područje primjene sve se više proširuje. Problemi nastaju kada, nekada korisni, proizvodi od polimernih materijala postanu otpad, a velike količine polimernih materijala, kada dospiju u okoliš, negativno utječu na njega, od narušavanja estetike do štetnog utjecaja na živi svijet te u konačnici i narušavanja ljudskog zdravlja. Gledajući s ekonomske strane, polimerni otpad predstavlja potencijalnu sirovinu, a ipak velike količine netretiranog polimernog otpada završe na odlagalištima. Zemlje Europske unije nastoje implementirati i uskladiti postojeće zakonske mjere zbrinjavanja polimernog otpada propisane europskim direktivama. Ovisno o vrsti i sastavu polimernog otpada primjenjuju se i različiti postupci zbrinjavanja. Bilo da je riječ o mehaničkoj oporabi čiji je krajnji produkt reciklat, kemijskoj, kojom se dobiva vrijedno gorivo ili energetskoj oporabi, oporaba polimernog otpada trenutno je najisplativija opcija. Oporabom otpada izbjegava se njegovo odlaganje na odlagalištima, smanjuje se uvoz sekundarnih sirovina, otvaraju se nova radna mjesta u lokalnom gospodarstvu uz istodobno smanjivanje onečišćenosti vode, zraka i tla.