Povijest primjene pesticida pokazuje koliko se u prošlosti ljudima lakše bilo boriti protiv štetnika te kako su se postepeno s vremenom razvijali sve teži i opasniji oblici pesticida zbog sve većeg broja novih i otpornijih štetnika. Podjele pesticida prema različitim kriterijima (namjena, otrovnost, kemijska građa i formulacija) vrlo su bitne za određivanje štetnih utjecaja na okoliš, kao i njihov mehanizam djelovanja, raspadanje i najvažnije, utjecaj na ljudsko zdravlje. Tlo omogućava proizvodnju hrane, ali isto tako se iskorištava do neprepoznatljivosti, bez razmišljanja o kasnijim posljedicama. Zbog svojih svojstava, tlo apsorbira štetne supstance (u ovom slučaju pesticide) koje najčešće čovjek nekontrolirano unosi u okoliš. Ponekad je to posljedica čovjekove pohlepe i želje za većim profitom, dok istovremeno nanosi značajnu štetu tlu, hrani koja se proizvodi pa čak i okolišu u širem smislu. Pogotovo ako se uzme u obzir da pesticidi „ne nestaju“ trenutno, tj. ne razgrađuju se, već se vežu na čestice tla te prilikom većih oborina budu isprani i vrlo lako dolaze do podzemne vode, što predstavlja veliki problem za živi svijet u vodi ili za čovjeka ako se ta voda koristi u javnoj vodoopskrbi. Postoje načini na koje se tlo može obnoviti odnosno „očistiti“ od onečišćujućih tvari, ako su oštećenja u prihvatljivim granicama, ali sanacija onečišćenih podzemnih voda je puno veći problem koji se rješava na teži, mnogo skuplji i dugotrajniji način.