Ignjat Đurđević napisao je četiri metamorfoze, četiri „posebna tipa mita“. Budući da su one dio njegova stvaralaštva na latinskom jeziku, predmet ovog diplomskog rada promatra se u okviru hrvatskog latiniteta. Rad polazi od prikaza Đurđevićeva života i djela, pri čemu prednost daje njegovim djelima na latinskom jeziku, posebno zbirci „Poetici lusus varii“, u koju je Đurđević uvrstio svoje četiri metamorfoze. Nakon predstavljanja života i djela ovog hrvatskog latinista i hrvatskog baroknog pjesnika, rad prelazi na objašnjenje pojma „metamorfoza“. Otkriva da je značenje tog pojma - pretvorba, te da mu je u osnovi - ljudska težnja za pronicanjem u bit svijeta. Kako bi se poveznica između Ignjata Đurđevića i metamorfoza još bolje shvatila, rad se osvrće na hrvatske latiniste, odnosno hrvatske renesansne pisce, koji su se u vrijeme, i neposredno prije Đurđevićeva života „bavili“ metamorfozama. Nakon toga rad započinje s ostvarivanjem svog konačnog cilja - s predstavljanjem četiriju metamorfoza Ignjata Đurđevića. Prvo se kroz prepričavanje njihovih sadržaja otkriva da je riječ o pretvorbama ljudi u duhan, kavu, glavne sastojke za proizvodnju čokolade, te u barut, potom se metamorfoze stavljaju u stvarni povijesni kontekst, a naposljetku se uočava utjecaj antičkih pisaca.