Drevna rimska obitelj bila je složena društvena struktura koja je mogla uključivati razne kombinacije drugih članova, poput proširenih članova obitelji, robova iz kućanstava i oslobođenih robova. Drevni Rimljani imali su različita imena kako bi opisali svoj pojam obitelji, uključujući onaj klasični familia kako bi opisali klasičnu obitelj i domus koji bi obuhvatio sve stanovnike domaćinstva. Vrste interakcija između različitih članova obitelji bile su diktirane percipiranim socijalnim ulogama koje je svaki član igrao. Struktura drevne rimske obitelji neprestano se mijenjala kao rezultat relativno niskog očekivanog trajanja života i kroz brak, razvod i usvajanje. Obitelj i patrijarhalno društveno uređenje bili su od velike važnosti u starome Rimu, stoga je i prvotno obrazovanje djeteta usmjereno na obiteljsku zajednicu. Iako je otac imao neograničenu moć, ipak je i majka imala značajnu ulogu u odgojno-obrazovnom procesu djeteta. Žena je mužu također pomagala u obvezama, a mnoge su od njih po svojim vrlinama ušle u legendu što upućuje na važnost njihove uloge u obitelji i društvu. Dječji identitet oblikovao se njihovim članstvom u obitelji - najprije biološkom, a ponekad i surogat obitelji, u obliku nečijeg hranitelja. Raspon njegovatelja mogao bi dopuniti obitelj u odgajanju djeteta: uobičajene su medicinske sestre, dok su ostale sestre i polaznici sudjelovali ovisno o prihodima obitelji. Igračke, igre i pripovijedanje priče bili su dio djetetovih ranih godina. Oni su počeli oblikovati djetetovu percepciju svijeta, kao i u kasnijim oblicima obrazovanja koji su se temeljili na tome. Formalno obrazovanje – u obliku pismenosti i višoj razini komunikacije, razmišljanja i mašte – bilo je namijenjeno najviše za djecu iz tzv. društvene elite. Većina je učila iz naukovanja, s ulica i iz rituala s velikog broja festivala , obreda i vizualne kulture koji su bili dio urbanog/civilnog društva. Cilj ovoga rada je prikaz odrastanja djece u starom Rimu, njihovog odgoja i obrazovanja te odnosa sa članovima obitelji.