Urin je tekući nusprodukt koji se izlučuje iz bubrega procesom koji se naziva uriniranje, odnosno mokrenje. Nastaje procesom filtracije iz viška vode i otpadnih metaboličkih produkata te je glavna izlučevina mokraćnog sustava. Regulacijom uklanjanja otpada putem urina, osmolalnosti plazme i volumena krvi, tijelo koristeći samo jedan proces obavlja mnoge funkcije. Sustav za stvaranje, pohranu i prijenos urina se naziva mokraćni sustav kojeg čine različiti organi, mišići i živci koji djeluju kao cjelina. Dijelovi mokraćnog sustava su: dva bubrega, dva mokraćovoda, mjehur i mokraćna cijev. Bubrezi su organi koji imaju oblik graha i veličine su stisnute šake te se u njima stvara urin. Svaki bubreg je preko mokraćovoda, cijevi koja crpi urin iz bubrega, povezan s mjehurom gdje se urin doveden mokraćovodom skladišti prije nego se ukloni iz organizma. Kada se u mjehuru nakupi dovoljna količina urina, određeni živci šalju signal mozgu da je vrijeme za uriniranje pri čemu se mjehur prazni preko mokraćne cijevi koja je smještena na dnu mjehura. S obzirom da je u normalnim uvjetima urin sterilan, odnosno ne sadrži bakterije, koristi se u dijagnostičke svrhe kako bi se isključili ili otkrili poremećaji rada bubrega i mokraćnog trakta. Upravo se preko različitih fizikalnih i kemijskih komponenata daje uvid u metaboličke procese koji se odvijaju u organizmu te na temelju toga uspostavlja određena dijagnoza. To se postiže analizom urina koja uključuje provjeru koncentracije, sadržaja i izgleda urina, odnosno različitih fizikalnih i kemijskih svojstava.