"Plivanje (engl. Swimming, franc. Natation, njem. Schwimmen) je skup usklađenih pokreta živih bića kroz vodu koji uključuju održavanje na površini vode i kretanje u željenom smjeru. Vještinu održavanja i plivanja čovjek je naučio iz potrebe za opstankom, u posebnom okruženju, tražeći u vodi plijen ili spas". (Enciklopedija fizičke kulture svezak 2.,1976:67). Natjecateljsko plivanje spada u bimehaničko gibanje koje se odvija u specifičnom mediju – vodi, a današnji plivači na natjecanjima postižu sve bolje rezultate te se približavaju svojim gornjim granicama što je vezano za koordinirani rad trenera i istraživanja u području sporta. Vrhunski sportski rezultat danas postižu izuzetno daroviti sportaši na račun višegodišnjeg kontinuiranog trenažnog procesa uz pomoć visokostručnih trenera te uza svu dostupnu materijalnu, organizacijsku i znanstvenu potporu. Razvoj tjelesne pripreme ovisi o ciljevima, dijeli se na opću, specijalnu i pomoćnu, može se provoditi na suhom i u vodi, a uslijed specifičnosti vode kao medija nužno je voditi računa o kinematičkim, dinamičkim i hidrodinamičkim faktorima. Međutim, kako svaka sportska grana ima svoje specifičnosti usmjerili smo ovaj završni rad sa ciljem istraživanja što je bilo presudno za uspjeh kod ove vrhunske plivačice. Plivanje ima svoje specifičnosti, kvalitetno se može provoditi samo temeljem velikog broja informacija, a trenažni je proces usko specijaliziran što ćemo utvrditi i ovim istraživačkim radom. Analize dionica u plivanju ukazuju da uz osnovnu kretnju cikličkog tipa 75%, start i okret čine kretnju 25% acikličkog tipa, a trening predstavlja stresni podražaj koji je dizajniran s ciljem poticanja adaptacije organizma i razvitka veće razine funkcionalnosti. Akutni, subakutni i kronični utjecaj stresnog podražaja ovisi o prirodi samog podražaja i reaktivnosti organizma koju definiramo kao funkcionalno-dinamičku sposobnost organizma da u određenom trenutku reagira na određeni podražaj (Homolak, Kuterovac, 2015). Brzina plivanja pri anaerobnom pragu služi kao polazna osnova za planiranje treninga, ali i kao osnovni čimbenik pri određivanju taktike plivanja na dugim dionicama. Stoga je u programu treninga neophodno razvijati i acikličku kvalitetu sile (Zoretić, Kuterovac. 2008). Metodika sportskog treninga utvrđuje i proučava zakonitosti koje se odnose na konkretne i dobro definirane načine, vrste i forme trenažnog rada. To podrazumijeva određivanje optimalnih sadržaja, opterećenja i modaliteta rada za razvoj i održavanje sposobnosti i osobina te za stjecanje tehničko-taktičkih znanja. Relacije između morfoloških te motoričkih karakteristika predmet su mnogih istraživanja te definiranja utjecaja na vrijednost plivačkih rezultata pa će primjenjivost rezultata ovog istraživanja i osobnog primjera naći svoju primjenu u sportskoj praksi. U radu su opisani svi radni procesi, mezociklusi, detaljno su opisani natjecateljski i prijelazni periodi te kroz tablice opisane serije i broj ponavljanja vježbi. U završnom radu kao prikaz slučaja vrhunske plivačice Sanje Jovanović čiji su rezultati i uspjeh bili na visokoj razini iznesena su kinantropološka obilježja, plivački testovi i rezultatska izvrsnost.