Ciljevi istraživanja: utvrditi učestalost pojave hiperkloremijske acidoze u kirurških bolesnika u Kliničkom bolničkom centru Rijeka, lokalitet Sušak u 2015. i 2016. godini. Nadalje, ustanoviti povezanost fiziološke otopine i pojave hiperkloremijske acidoze, te posljedičnu pojavnost hiperkloremijske acidoze s obzirom na korištenje nebalansiranih kristaloida u usporedbi s balansiranim kristaloidima, te s obzirom na duljinu trajanja operativnog zahvata i spol pacijenata. Ispitanici i postupci: retrospektivnim istraživanjem obuhvaćeni su svi kirurški pacijenti koji su boravili u Jedinici intenzivnog liječenja u razdoblju od 1. siječnja 2015. do 30. travnja 2016., na sušačkom lokalitetu Kliničkog bolničkog centra Rijeka, od kojih su potom izdvojena 42 visokorizična pacijenta koji su izloženi elektivnom kirurškom zahvatu s boravkom u JIL-u duljim od 24 sata. Rezultati: Učestalost hiperkloremijske acidoze bila je statistički značajno manja u pacijenata iz općeg dijela JIL-a (31,8%) u odnosu na kardiokirurški (75%). Povišenjem volumena intavenski primijenjene fiziološke otopine koncentracija klorida u plazmi raste u statistički značajnoj mjeri, a pH vrijednost plazme pada. Zaključci: u Kliničkom bolničkom centru Rijeka na sušačkom lokalitetu značajna je učestalost hiperkloremijske acidoze u kirurških pacijenata, osobito u pacijenata nakon kardioloških operacija, te se direktno može povezati s velikim volumenima primijenjenih nebalansiranih kristaloidnih otopina.