Na spinalni apsces trebalo bi se posumnjati kod svakog pacijenta s bolovima u leđima, povišenom tjelesnom temperaturom i pojačanom osjetljivošću kralježnice. Rizični faktori za razvoj epiduralnog apscesa su dijabetes, intavenska zloupotreba droga, kronično bubrežno zatajenje, alkoholizam. SEA je češto povezan s spondilitisom i spondilocistitisom. Najčešće prezentirajući simptom je bol u leđima. Obično se prezentira probadajućom boli koja je lokalizirana iznad kralježnice. Bolno područje je mekano na dodir. Kasnije se pojave radikularni simptomi s distalnim neurološkim deficitom, retencijom urina i stola, abdominalnom distenzijom i slabošću koja može napredovat do para i kvadriplegije. Diferencijalno dijagnostički u obzir dolaze: meningitis, akutni transverzalni mijelitis, hernijacija diska i tumori leđne moždine. Do pojave spinalnog apscesa može doći hematogeno širenjem iz udaljenog izvora infekcije, ijatrogeno, širenjem infekcije s okolnih struktura i okolne površine tijela ili direktnom inokulacijom putem kirurških instrumenata, injekcija i katetera. Apsces može uzrokovati velik broj mikroorganizma. Za veliku većinu je odgovoran Staphylococcus aureus, slijede ga ostali aerobni i anaerobni streptokoki i Esherichia coli. Radiološka pretraga izbora za SEA je gadolinijom-pojačan MR i CT s kontrastom. Može se liječiti antibioticima. Antibiotska terapija traje od 4-8 tjedana, ovisno o tijeku bolesti. Može se liječiti i kirurškom drenažom gnoja i debridmanom granulacijskoga tkiva i, po potrebi, stabilizacijom okolnog koštanog tkiva. Letalitet je od 18-23%. Do smrtnog ishoda uglavnom dolazi zbog sepse i to kod pacijenata s više komorbiditeta.