U proteklih nekoliko godina, standardi u profesionalnom sportu drastično se mijenjaju. Uvođenje tehnoloških novina i nove opreme može značajno utjecati na način kako se sport igra ili imati utjecaj na rezultat. U osvrtu na ovaj fenomen nastao je novi termin: tehnološki doping. Primjena sportske opreme ili tehnologije koja poboljšava sveukupni sportski učinak ili narušava integritet sporta, smatra se dopingom i Svjetska antidoping agencija tako ju tretira. Podrazumijeva se da je uvjet za igranje većine sportova nekakav oblik sportske opreme, te je zato ponekad teško odrediti što prijeti samom „duhu sporta“. Postoje mnogi primjeri kontroverzne primjene sportske opreme. Revolucionarna odijela za plivače koje je Speedo predstavio za Olimpijske igre 2008. godine, privukla su veliku pažnju medija jer je u toj sezoni srušeno 130 svjetskih plivačkih rekorda. Odijela se smatraju vrhuncem sportskog inženjerstva, jer omogućuju bolji protok kisika do mišića, drže tijelo u hidrodinamski boljoj poziciji te zarobljavaju zrak unutar odijela, što povećava sile uzgona. Značajan je i slučaj Oscara Pistoriusa, paraolimpijca koji je pretvorio tjelesnu anomaliju u prednost, te tako pomaknuo ljudske i sportske granice mogućeg. Južnoafrički trkač s amputiranim potkoljenicama iznenadio je svijet sporta na Paraolimpijskim igrama u Ateni 2004. godine kada je odnio pobjedu protiv vrhunskih trkača u kategoriji T43 – jednostrana amputacija potkoljenice. Istraživačka analiza Pistoriusovih trkačkih proteza pokazala je da mu proteze pružaju mehaničku prednost nad ostalim trkačima te su proteze okarakterizirane kao tehnološki doping. Ovi slučajevi jasno pokazuju da još uvijek postoji mnogo neodgovorenih etičkih pitanja te da je granica između poboljšanja performansa tehnologijom i dopinga nejasna.