| Sažetak | Red Pucciniales, po starijoj nomenklaturi Uredinales, je najbrojniji red fitopatogenih gljiva. Gljive ovog reda, poznate i kao hrđe, pripadaju u odjel Basidiomycota, razred Pucciniomycetes. Razred broji 14 porodica, 166 rodova i čak 7798 do sada poznatih vrsta (Kirk i sur., 2010). Svi pripadnici reda su obligatni biotrofni organizmi koji parazitiraju isključivo na biljkama. Hrđe ne stvaraju plodna tijela. Njihov životni ciklus je jedan od najkompliciranijih u živom svijetu i uključuje dva do pet stadija koje razvijaju na jednom domaćinu ili na dva filogenetski udaljena domaćina. Svaki od stadija predstavljen je posebnim tipom spora i fruktiktifikacijskih tijela u kojima nastaju te spore. Stadiji u životu hrđa su: piknidiostadij, ecidiostadij, uredostadij, teliostadij i bazidiostadij. Hrđe koje razvijaju svih pet stadija nazivaju se makrocikličkim hrđama, one kojima nedostaje uredostadij se nazivaju demicikličke, a postoje i vrste kojima nedostaje uredostadij i ecidiostadij te se tada nazivaju mikrocikličkim vrstama. Vrste koje parazitiraju na dva domaćina kako bi završile svoj životni ciklus se nazivaju heteroecijske vrste, a one kojima je potreban samo jedan domaćin autoecijske vrste. Ukoliko vrsta parazitira na dva domaćina, jedan od njih je primarni domaćin i gljiva na njemu razvija uredostadij, teliostadij i bazidiostadij, a drugi je domaćin sekundarni i na njemu gljiva razvija bazidiostadij i ecidiostadij. Hrđe su dobile ime prema uredostadiju pri kojem se produciraju crvene, žute, smeđe ili narančaste uredospore. To su propagativne spore koje vjetar raznosi na velike udaljenosti. Klijanje spore na odgovarajućoj biljci domaćinu rezultira nastajanjem haustorija, strukture pomoću koje parazitska gljiva crpi hranjive tvari iz stanica svog domaćina. Simptomi zaraze biljne vrste nekom vrstom hrđa, na primjer crnom žitnom hrđom (Puccinia graminis), često izazivaju velike ekonomske štete, u ovom slučaju, na usjevima žitarica. Međutim, postoje i vrlo zanimljivi, čak i dekorativni učinci hrđastih gljiva na biljku domaćina. Mnogo osnovnih pitanja o gljivama ovog reda još uvijek nije razjašnjeno. Na primjer, kako uspijevaju zaraziti i parazitirati na dva filogenetski udaljena biljna domaćina i kako preživljavaju u situacijama kada jedan od dva domaćina nije dostupan. Hrđe su jedan od najboljih primjera koevolucije sa svojim domaćinima. Fascinantno je kako se brzo nove vrste šire, zauzimaju staništa i postižu ravnotežu sa svojim domaćinima. Činjenica da se mnoge od vrsta hrđa danas vrlo lako uzgajaju na hranjivim podlogama ne mijenja njihov status obligatnih biotrofnih parazita u prirodi. |
| Sažetak (engleski) | The order Pucciniales, in the older nomenclature Uredinales, is the most numerous order of phytopathogenic fungi. Fungi of this order, also known as rust fungi, belong to division Basidiomycota, class Puciniomycetes which has 14 families, 166 genera and even 7789 so far known species (Kirk et al., 2010). All rusts are obligately biotrophic organisms which parasite on plants. Rusts don't create a fertile body. Their life cycle is one of the most complicated in the living world, and includes two to five stages that develop in one host or to two phylogenetically distant hosts. Each stage represented a special type of slow and fructification bodies which produce the spores. The stages in the life of rust are pycnium, aecium, uredinium, telium and basidium. Rusts which develop all five stages are called macrocyclic rust, those who lack uredinium called demicyclic. Species that are missing uredinium and aecium are called microcyclic species. Species that are parasites on the two hosts to complete its life cycle are called heteroecious species, and those who need only one host species autoecious. If a species parasitic on two hosts, one of them is the primary host and fungus on it develops uredinium, telium and basidium, and the other is a secondary host and the fungus develops it basidium and aecium. Rusts were named to the uredinium which produces red, yellow, brown or orange uredospore. These are propagation spores spread by wind over long distances. Germination of spores on the appropriate host plant resulting in formation haustorium, structures by which a parasitic fungus draws nutrients from its host cell. Symptoms of plant species, a kind of rust, such as wheat black rust (Puccinia graminis), often causing great economic damage, in this case, the grain yields. However, there are very interesting, even decorative effects of rust fungi on host plants. Numerous fundamental questions about rust fungi remain to be answered, e.g. how they manage to infect and parasitize two unrelated hosts using different mechanisms on either or how rust fungi survive in situations where one of their two hosts is unavailable. Rusts are one of the best examples of coevolution with their hosts. It's fascinating how quickly new rust species or races spread to new habitats and then come to equilibrium with their host plants. The fact that many of them can now be cultivated on agar media in the laboratory does not alter their status as obligate biotrophs in nature. |
